![\"notebook\"](\"http:\/\/www.kolekcija.info\/wp\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/notebook.jpg\")
<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0 ![\"pk_pocetna\"](\"http:\/\/www.kolekcija.info\/wp\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/pk_pocetna.jpg\")
<\/a><\/p>\nIz navike okidam po\u010detnu sliku i koliko god bio neodlu\u010dan vrijeme za polazak. Zemo je dobio destinaciju i upute da ne \u017eelim autoput ni bilo kakve tro\u0161kove. Malo je re\u0107i da mu se to nije dopalo pa je napravio rutu od skoro 700km. Valjda ni njemu nije dobro ujutro ili nije popio prvu kavu – to me ne zaustavlja i ne gledam na to kao lo\u0161 znak \u2013 valjda \u0107e do\u0107i k sebi putem. I Zagreb je bio jo\u0161 pospan pa sam ubrzo bauljao nekim \u010dudnim cestama i kvartovima, naravno bez pomo\u0107i Zeme. Kako bilo da bilo, uspjeli smo izbiti na staru karlova\u010dku i to je dobro, odmah je i Zemo progledao. Obzirom da mi se nigdje ne \u017euri, a zrikavci i dalje zri\u010du (ovdje bi bilo zgodnije da sam govorio o cv\u010dcima pa bi ispalo da cvr\u010di cvr\u010dak na \u010dvoru crne rupe u glavi, ali mo\u017eda drugom prilikom, ovo moje su zlikavci) malo pratim aute ispred sebe, malo preti\u010dem i kilometri prolaze. Radovi u Karlovcu rade kolonu ljudi koji bi sad ve\u0107 na posao, ali nama ne smeta pa se provla\u010dimo. Pred Plitvicama upadam u kolonu engleskih motorista koji nemaju za mene pravi ritam pa ih odlu\u010dim ignorirati i zaobi\u0107i. \u0160teta \u0161to ih nisam brojao, nisam se uop\u0107e nadao da ih ima dvadesetak (ako ne i vi\u0161e) pa sam se ja njih nazaobilazio. Prazna cesta i slobodniji ritam doveli su Borje naglo pred nas (govorim u mno\u017eini \u2013 Gandalf, Zemo i ja \u2013 a ne persiram sebi). Iz navike, ali i potrebe da napravim provjeru stanja duha, tijela i opreme, stajem na doru\u010dak (sedvi\u010d od pr\u0161uta i sira te kiselo mlijeko). Iznenadila me praznina \u2013 valjda jo\u0161 nije prava sezona ili su sve pre\u0161li kod Macole. Iako je radni dan, jo\u0161 je rano da bi neke zna\u010dajne aktivnosti na telefonu\/mail-u bilo \u0161to mi je drago, guram ga nazad u torbu. Sve provjere pro\u0161le odli\u010dno pa se po\u010dasni krug nastavlja, uskoro i doslovno.<\/p>\n
Zbog radova je zatvorena cesta prema Kninu (jedan dio) te je ponu\u0111en obilazak. Kako ni ja ni Zemo nismo bili spremni na ovo, prvo smo napravili jedan krug da upoznamo ljepote kraja, pa smo se tek onda zaustavili pitati radnika na cesti i krenuli prona\u0107i pravi obilazak. Na kraju malo smo i na autoputu zavr\u0161ili (1kn me ko\u0161talo) \u2013 vrlo vjerojatno krivo, ali znakove koji bi ukazivali na druga\u010diju varijantu nisam uo\u010dio. Nije bitno, Zemo se oporavio i \u010dini mi se da idemo u dobrom smjeru. Cesta prema Kninu mi je uvijek bila interesantna, ali danas mi se nekako \u010dini pusta i zanemarena, i ni povremeni radovi ne popravljaju sliku. Porasla je i temperatura, pa je to sve zajedno imalo za posljedicu da mi se \u010dak i prispavalo.Pro\u0107i kroz Knin a ne usmrditi se od znoja je proma\u0161eno putovanje . U nekoliko sam prilika ve\u0107 prolazio kroz Knin i ni jednom nisam stao pa ni sok popiti, a kamoli malo razgledati kraljevski grad. E pa sad je dobra prilika i okre\u0107em prema tvr\u0111avi. Put je katastrofa (opet radovi), sav izrezan i \u0161udrani, ali ja u tome ne gledam znak da bi trebao odustati. Sve je to dio kri\u017enog (kru\u017enog) puta. Jedva sam se mimoi\u0161ao s busom \u0161kolaraca koji su u razgledavanju bili, ali zato nije bilo gu\u017eve u tvr\u0111avi. U punoj opremi i bez raskop\u010davanja, po krasnom sun\u010danom danu, kona\u010dno i ja osvojio tvr\u0111avu te se popeo do mjesta gdje se vijori jedna od najve\u0107ih trobojnica \u0161to sam vidio. Nigdje \u017eive du\u0161e pa sam jedva nekako namjestio foti\u0107 da to zabilje\u017eim. Na silasku sam shvatio da sam trebao kupiti kartu za obilazak, i odmah mi postao jasan pogled djeltnika (valjda) koji me na dolasku pozdravio. Pozdravio i ja njega i na tome smo stali. Trebao mi re\u0107i za kartu, ne bi mi bio problem platiti. Ali sad, sav znojan i uspuhan, ne tra\u017eim blagajnu nego samo gledam kako da dio opreme skinem sa sebe i ohladim se u nastavku puta.<\/p>\n Okre\u0107em prema Sinj\/Split i ne sje\u0107am se ni\u010deg posebnog s te dionice. Cesta je idealna za policijske zasjede, \u010dak mislim da sam jednu i izbjegao. Tu sam si malo po\u010deo ra\u010dunati situciju s gorivom, nekako mi se \u010dini da danas pokaziva\u010d pada br\u017ee od o\u010dekivanja. U zimi sam ja samostalno pode\u0161avao elektroniku i rasplinja\u010de, pa sam valjda mislio da \u0107e na zrak i\u0107i . Nema veze, rezerva je velika, vjerujem da \u0107u uspjeti u\u0107i u Split pa to\u010diti negdje na putu prema Bosni. Sinj OK, Split OK i ubrzo Zemo pokazuje da smo do\u0161li na destinaciju, prvu od dvije za danas. Skidanje opreme i lagana \u0161etnja, do (i od) shopping centra kako bi se popila cuga s pogledom na luku, mi je odli\u010dno do\u0161la. Vrijeme je samo proletilo a znam da me jo\u0161 \u010deka 240km ve\u0107inom Bosne i jako slabo poznatih cesata pa se brzo spremam i poku\u0161avam krenuti ali Zemo odbija prona\u0107i 2. destinaciju prvog dana. Malo me to zabrinulo, ne samo zbog toga kuda \u0107u voziti, nego mi mo\u017eda \u017eeli prijateljski re\u0107i da ne bih trebao tamo kamo sam se uputio. Ne marim previ\u0161e za to, meni je to bitna postaja ovog po\u010dasnog kruga te direktnim odabirom na mapi nare\u0111ujem Zemi kamo da me vodi. Ruta na oko izgleda dobro, ali svejedno \u0107u biti na oprezu. Izvla\u010dim se iz grada i na penjanju mi se upalila rezerva. Odli\u010dno, stajem na OMV-u, broj\u010danik na motoru pokazuje 444km, a na pumpi 20,23l. Nije lo\u0161e ali mo\u017ee i bolje, barem je moglo pro\u0161le godine.<\/p>\n Slu\u0161aju\u0107i Zemu, uskoro smo vrludali nekim uskim cestama u smjeru Trilja (mislim). Mislim da smo i ispod autoputa pro\u0161li. Ko za vraga, ne samo da je vru\u0107e, nego je i vjetar stao pa su i vjetroelektranama zaustavljene turbine. Bilo me malo strah da \u0107e biti gu\u017eve na granici, ali je to bilo u potpunosti neopravdano jer je prolazak bio brz i bez ikakvih problema. \u017deludac je po\u010deo negodovati \u0161to sam presko\u010dio ru\u010dak pa sam \u017ertvovao jednu energetsku plo\u010dicu u hladovini grani\u010dnog prijelaza s bosanske strane. Na jednom od idu\u0107ih skretanja Zemo ka\u017ee desno a meni se \u010dini da znak za lijevo pokazuje smjer koji su mi spominjali. Na\u017ealost (ili na sre\u0107u) jo\u0161 ne vjerujem dovoljno Zemi pa okre\u0107em lijevo. Tko zna \u0161to bi bilo da sam odabrao druga\u010dije ali vjerojatno ne bi do\u017eivio sljede\u0107u situaciju. Uklju\u010dujem se na cestu koja vodi prema Kupre\u0161kim vratima i u tom trenutku prolazi motorist visoko dignute ruke u pozdrav. Motoristi nisu \u010desta pojava u Bosni (barem nisu bili za mojih prethodnih putovanja). Da se razumijemo, kad ka\u017eem motorist onda mislim na kolegu u punoj opremi a ne lokalne heroje kratkog dometa bez kacige na nekom bijesnom R-u. Vozim se ja iza njega jedno vrijeme ali vidim da u\u017eiva i gleda lijevo-desno. Ja imam ne\u0161to te\u017ei plan pa ga obilazim, pozdravljam i di\u017eem ritam. Kasnije, na kupre\u0161koj ravnici, kad sam ga uo\u010dio u retrovizoru, ne\u0161to mi je reklo da usporim i dam \u0161ansu da me stigne. Kolega pristojno poka\u017ee palac prema ustima \u2013 naravno da sam za cugu iako to nikad dosad nisam napravio na ovakav na\u010din. Sjednomo u birtiju na prvoj benzinskoj, ja se predstavim imenom, a on ka\u017ee “Ja sam Pop” \u2013 tako me svi znaju i zovu. Da ne du\u017eim, kolega je prijatelj i poznanik s dvoje fratara koje poznajem u Bosni i od kojih me jedan vjen\u010dao. Treba uvijek biti otvoren, ova mala scena me jako razveselila i samo potvrdila moje razmi\u0161ljanje. Mo\u017eda sam ga trebao sa\u010dekati da nato\u010di gorivo pa da putujemo zajedno, ali meni se \u017eurilo pa sam to i platio kasnije. Spu\u0161tanje s Kupresa sam morao odraditi nje\u017eno jer su na\u017ealost prednje disk plo\u010dice na zadnjim naslagama. Budala. Isto tako nje\u017eno se spustio i s Rostova (1160mnv) i nabasao na merd\u017eana koji je toliko sporo i\u0161ao da se traktor ispred njega uklju\u010dio. Prvom prilikom on ipak obilazi traktor (jedva) na punoj, a ja obilazim traktor i preteknem njega, naravno pred o\u010dima organa reda. Jasno mi je sve, kriv sam, i znam da slijedi kazna, \u010dak nemam ni\u0161ta protiv. Na kraju se dogovorili da mi potvrda o kazni ne treba, za na\u0161e prilike pro\u0161ao vi\u0161e nego fer a oni imaju par dana za kavu. Bilo mi je na vrh jezika “da Bog da vam za lijekove bilo” ali nije to moj stil, tu sam izjavu davno \u010duo. Jo\u0161 su me upozorili i na jednu idu\u0107u patrolu.<\/p>\n Za finale dana (barem mi se tako u tom trenu \u010dinilo) upadam u nepreglednu kolonu koja gmi\u017ee 40-50km\/h i nema uop\u0107e smisla preticati. Sre\u0107om, Gandalf podnosi (podr\u017eava) takvu putnu brzinu u 5. pa lagano koturamo po la\u0161vanskoj dolini. Taman kad sam pomislio da je na\u0161im mukama kraj u trenutku skretanja prema 2. destinaciji dana izlaskom iz kolone, pojavili su se radovi na cesti u trajanju od skoro 10km. Asfalt skinut u potpunosti, ili na dijelovima, i zamijenjen krupnim tucanikom koji ni meni ni Gandalfu ne pa\u0161e. Odu\u017eilo se putovanje umor me stigao, ali znam da sam blizu i jo\u0161 pozornije pratim.<\/p>\n Nakon 680km, od 6:30-19:30, stigli smo u Kiseljak. Hranu ne biram jer sam gladan, a izdr\u017eao sam i dosta interakcije s familijom koja to uskoro ne\u0107e biti. Zbog toga sam i do\u0161ao, pa nije red da se odmah sru\u0161im u krevet. Za \u0161e\u0107er na kraju dana ostavio pisanje dijela ovog teksta koje je potrajalo skoro do pono\u0107i. Sre\u0107a da sam ponio notebook. Lijepo iskori\u0161ten dan.<\/p>\n Kiseljak (9:30)-B.Luka-\u010curilovec (16:30) >400km<\/p>\n Ovo je dan za pam\u0107enje, probat \u0107u objasniti redom i \u0161to objektivnije . Neznam za\u0161to ali opet se vrlo rano budim, zlikavci me tjeraju da pogledam telefone, ali na njima nema nikakve aktivnosti. Po ku\u0107i \u010dujem kretanja pa mi je jasno da nisam jedini. Mene valjda lovi nestrpljivo o\u010dekivanje nastavka vo\u017enje (povratka) a uku\u0107ani imaju \u010dak i ve\u0107ih briga od onih da mo\u017eda ne stavim \u0161to u kofere . I tako opet red pri\u010de, red kiselja\u010dke poga\u010de i brzo pro\u0111e vrijeme. Nisam na nikakvoj normi, ali sam gurnuo glavu van i shvatio da sunce \u010dak i ovdje ve\u0107 nesmiljeno pr\u017ei. Na brzinu se pozdravljam, \u017eelim svima dobro, tko zna kad i ako \u0107emo se opet vidjeti.<\/p>\n Kad se sjetih onih radova na cesti mrak mi je pao na o\u010di, ali sve je to valjda dio kri\u017enog puta. Nema veze, po\u010detak je novog dana i nekako se lak\u0161e prolazi taj dio. Ali iza opet \u010deka kolona koja kao da jo\u0161 od ju\u010der te\u010de i tu me (a to je jo\u0161 po\u010detak) po\u010dinje loviti umor i po\u010dinje mi se spavati. Ne mogu vjerovati, jo\u0161 ni 10% puta nisam pro\u0161ao. Da li me kona\u010dno sustiglo to \u0161to malo spavam danima? Da li je fizi\u010dki umor od prethodnog dana? Koliko pauzi da radim i da li je vrijeme da ve\u0107 stanem? Na sve moje muke odgovor je Zemo imao. Obzirom da je pode\u0161en na bira najkra\u0107u rutu, a ne najbr\u017eu, upozorava da bih trebao skrenuti desno. Na prvo upozorenje sam se oglu\u0161io misle\u0107i da se \u0161ali jer svi idu ravno i ja mislim da bi trebali i\u0107i ravno. Ali kod drugog upozorenja odlu\u010dujem mu (kona\u010dno) vjerovati jer se ionako nemam na koga osloniti. Odli\u010dna odluka. Vrlo brzo kre\u0107u ozbiljni vrludavi usponi a to je okru\u017eenje u kojem se najbolje osje\u0107amo. Pospanost nestaje kao rukom odnesena, isto kao i onih par Golfova koji su lagano dimili uzbrdo. Cesta se otvorila i dozvolila da ju osvajamo. \u0160teta je samo da je visinomjer prestao rasti na malo iznad 1000mnv pra\u0107eno spu\u0161tanjem. I taman kad bih pomislio da je gotovo, opet kre\u0107e isti scenarij ponovo. Ohoho. Neznam koliko kilometara i koliko vremena, ali bilo je prekrasno. Da li je to kona\u010dno kap koja \u0107e preliti \u010da\u0161i i natjerati me da neke stvari ostavim iza sebe, i da krenem dalje? Taman sam danas prigodno po\u010deo mijenjati ko\u017eu koju sam spalio rade\u0107i u vinogradu pa mi pada na pamet da li stoji ona \u201cVuk dlaku mijenja ali \u0107ud nikada.\u201d A tko \u0107e sad opet vabiti i mamiti, mijenjati navike i ostalo \u0161to ide s tim? Ili odabrati solo dionicu iako mislim da nisam taj tip? Ma koga briga, bitno da je cesta super i da proklinjem budalu koja je ovdje bez ko\u010dnica do\u0161la i mu\u010di se s zadnjom. A cesta skoro prazna, zrak prohladan, idealni uvjeti. Od samih mjesta kroz koja sam prolazio nisam puno zapamtio, znam jedino da smo banuli pred Banja Luku. Iako nisam gladan, barem radi fotografije, tu bi stao na \u0107evape, ali ko za vraga nisam uo\u010dio povoljno mjesto. A ni\u0161ta, bit \u0107e valjda jo\u0161 prilike. Pokaziva\u010d goriva danas sporije pada pa nemam ni radi toga razloga za stajanje i samo pra\u0161im dalje. Zemo ima \u010dudan plan za danas, ali ne odbijam ni jednu komandu. Taman me dovede do grani\u010dnog prijelaza (Gradi\u0161ka) kad veli skreni i vozi dalje. Putem bivam upozoren na zasjedu pa vozim penzionerski. No, ni to nije sprije\u010dilo da me zaustave. Sav zbunjen i spreman da odgrizem kakvu \u017eilu kucavicu o\u010dekujem \u0161to sam sada skrivio, ali situacija je potpuno suprotna. Ne zanimaju njega moji papiri, nisam ni ni\u0161ta kriv, osim \u0161to vozim motor njegovih snova pa se \u017eeli malo diviti, pita za cijenu i sli\u010dno. \u010cak me na kraju i pristojno po\u017euruje da me sunce previ\u0161e ne ugrije. Ja koristim priliku da pitam ima li gdje pristojno mjesto za potro\u0161iti 10KM koji su mi ostali, ali jedini savjet koji mi daju je da stanem u kakvoj trgovini putem i uzmem ne\u0161to hladno iz fri\u017eidera.<\/p>\n Nastavljam i prolazim pored idu\u0107eg prijelaza, ali Zemo ka\u017ee ne. Tek je tre\u0107i (Dubica) bio pravi, i tu sam iskoristio priliku da stanem na noge (bez silaska s motora). Mislio sam pojesti barem energetsku plo\u010dicu ali nije ba\u0161 bilo hladovine pa sam (smo) samo nastavili i pro\u0161li pored jo\u0161 jednog prijelaza, ali ovaj put s hrvatske strane. S ovim tankom smo ve\u0107 puno kilometara pro\u0161li, ali Gandalf ne odustaje. Odlu\u010dio da ne\u0107u ni ja. Da vidimo gdje su nam granice. Jo\u0161 je rano popodne, u Hrvatskoj smo, pa ako i ostanemo bez goriva ili ja malaksam, jo\u0161 ima vremena za popravak. Rezerva se pali na 500tom kilometru. Ra\u010dunam na brzinu i po tome bi trebalo da imamo jo\u0161 za 100-150km lagane vo\u017enje \u0161to je skoro do Zagreba. U\u017eivam u vo\u017enji, gu\u017eve nema, \u010dak i jednu zasjedu izbjegavam. Nije to vi\u0161e lagana vo\u017enja i svjestan sam da gorivo sad ne\u0161to br\u017ee nestaje. U Petrinji opet radovi na cesti, pa se malo Zemo i ja igramo Packman-a, uz jedno slijepo skretanje uspje\u0161no izbijamo na cestu prema Zagrebu. Nema ni ovdje goriva za konjicu, ali to je ve\u0107 takore\u0107i doma\u0107i kraj pa bez ikakvog gr\u010da vozim dalje. Da ipak budem iskren moram priznati da je gr\u010deva ipak bilo, ali u desnoj \u0161aci i nogama jer je 5h bez stanke po\u010delo djelovati. Do pumpe u \u017da\u017eini broj\u010danik je okrenuo 570km, od kojih 70km na rezervi. Iako sam siguran da Gandalf ne bi iznevjerio i da mo\u017ee jo\u0161 i do Zagreba ako treba, ipak ja posustajem i zaustavljam nas. Treba ipak ostaviti malo prostora za napredak, mada iskreno ne mislim da ovo treba ponavljati ako nije neka ve\u0107a sila. Uto\u010dio 23l i ispada prosjek od 4l\/100km \u0161to je izvrstan rezultat i moj naklon zaslu\u017euje. Malo mi \u017eao \u0161to nisam koji put manje energi\u010dno okretao ru\u010dicu plina pa da prosjek bude ispod 4l, ali eto i tu prilike za napredak. Samo da ne bude kao s ciganskim konjem koji je krepao taman kad ga je gazda nau\u010dio da radi bez hrane. Ni ovdje ne stavljam ni\u0161ta od hrane u usta, samo sam iskapio vrelu mineralnu, skinuo ko\u0161ulju i tek sad se prebacio na ljetne rukavice. Nikakav poseban odmor ili razgibavanje, doma\u0107i kraj ve\u0107 miri\u0161i, mora se jo\u0161 danas i na rekreaciju sti\u0107i. Sad \u010dak vi\u0161e i ne u\u017eivam toliko, nije prvi put da ovdje vozim, vru\u0107e je i ima dosta prometa. Putem sam odlu\u010dio da ne\u0107u ulaziti u grad (iako bi mi neke stvari dobro do\u0161le) jer \u0107e me samo ko\u0161tati vremena i \u017eivaca. Nakon V. Gorice padam prvi put pod kri\u017eem i namjerno okre\u0107em na autoput prema Vara\u017edinu. Nema sad vi\u0161e nikakve \u0161tednje ni Gandalfa ni goriva. Brzo se vra\u0107am na ovaj moderni i brzi ritam putovanja (\u017eivota). I onaj spori (di se \u017euri\u0161?) i ovaj brzi (za koliko si stigao?) imaju svoje dra\u017ei i nedra\u017ei. Kad god mogu izabrati \u0107u prvi na\u010din \u017eivota, ali u\u017eivam i u drugom, bitno je da si \u010dovjek na\u0111e neki balans kao i za sve ostalo.<\/p>\n Na motoru se osje\u0107a da se po\u0161teno naradio jer mi se \u010dini da mu malo ja\u010de zavijaju getriba i prijenos, ali to je jedini i mo\u017eda subjektivni pokazatelj. Nakon skoro 7h vo\u017enje bez pravog odmora i stajanja zaustavljam nas kod lokalne birtije gdje se ve\u0107 godinama s dru\u0161tvom trujem i rekreiram (pikado ve\u0107inom). S ceste vi\u010dem narud\u017ebu jer sam i gladan i umoran i utrnule guzice i bolne \u0161ake i skuhanog tijela ali SRETAN. Odradio sam sve \u0161to sam si zacrtao, odradio sam neke stvari koje sam dugo odlagao, upoznao neka nova lica i jo\u0161 sam u svemu u\u017eivao. Bilo je te\u0161kih trenutaka \u0161to zbog prometa, \u0161to zbog zlikavaca u glavi. I jo\u0161 k tome nad glavom je cijelo vrijeme visila sjekira da ostanem do kraja bez prednje ko\u010dnice (ili da zablokira), uz naravno sasvim normalnu vjerojatnost kvara ili pada.<\/p>\n \u0160to re\u0107i za kraj? Ni\u0161ta, samo ubrzati servis na Gandalfu (naru\u010dene su disk plo\u010dice) i krenuti opet. Bilo kamo, bilo kad, jer putovati se mora<\/b>.<\/p>\n Ovako je to Zemo zabilje\u017eio<\/p>\n R25\/2 kao Fell Beast, Danijel Ivanek kao Fahrer<\/p>\n \u010curilovec-Osijek-\u010curilovec – 450km<\/p>\n exile@forum \u201eKrasan motor kolega. Ma kaj je do Osijeka za njega?\u201c<\/p>\n Na kraju ispada tako, nije problem njemu ni do Osijeka, ni nazad – 450km u dva dana. Ako pribrojim jos dva ranija onda je to debelih 600km u 4 dana, jedna oluja i puno sunca, uz Zagreb.<\/p>\n No, da zna\u0161 od \u010dega je nastao, ne bi tako razmi\u0161ljao. Dijelovi koji su gore su trunuli preko 30, mo\u017eda i 40 godina na dvori\u0161tu. Vitalni dijelovi glave su rekonstruirani teku\u0107im metalom, vodilice i ventili su od nekog traktora prera\u0111eni, u cilindar je upre\u0161ana potro\u0161ena ko\u0161uljica od \u0161kode 105l, klipa fale dijelovi koje je odlomila klipnja\u010da kad mi je pukla na jednom drugom takvom, getriba nikad nije otvarana, napred nema ni amortizere (oriiginalno) ve\u0107 samo federe, sjedala su udobna kao da ih je \u0161panjolska inkvizicija dizajnirala, kroz felge se skoro vidjelo prije kitanja, rezervar je rezan i krpan jer je istrulio na vi\u0161e mjesta, \u0161asija se uvija tako da je promjena smjera u valovima, ko\u010dnice ima sli\u010dne veli\u010dine kao i \u0161vicarski vojni bicikl, vibracije su takve da nakon sat vremena vo\u017enje izgubi\u0161 osjet na prstima ruku, a nakon dva sata vi\u0161e ni noge ne osje\u0107a\u0161, nema\u0161 pojma da li sti\u0161\u0107e\u0161 brenzu ili u prazno…<\/p>\n ali….<\/p>\n sam bio nasmijan cijelim putem , u smjeru Osijeka od \u0110ur\u0111evca do D. Miholjca tra\u017eio birtiju gdje \u0107u stati, ali nisam imao osje\u0107aj da motor uop\u0107e \u017eeli stati pa nismo ni stali, samo reskim zvukom iz otvorenog riba auspuha zove na jo\u0161 i jo\u0161. Da \u017eeli stati je rekao na na\u010din da je potro\u0161io gorivo. Na povratku sam bio iskusniji, i nisam se dao zavesti, pa sam \u010dak dvaput stao i popio ne\u0161to. Isto tako sam na dionici od 140km pustio muziku, i pjevao naglas ve\u0107inom. Plesao i na njemu i s njim po cesti. Nadam se nisam previ\u0161e smetao drugima, meni je bilo ba\u0161 super.<\/p>\n Izubijali me kukci, izubijao me motor, ruke su mi izgorjele do trula vi\u0161nja boje, ali na kraju \u010dim sam si\u0161ao s njega oti\u0161ao na nogomet s ekipom i imao snage tr\u010dati i zezati se. Jednu energiju je uzeo, ali je drugu dao. Osje\u0107ao sam se kao Che Guevara.<\/p>\n Nemam preciznu statistiku jer nisam montirao nikakav GPS, ali tro\u0161i izme\u0111u 3.5 i 4l\/100. I nakon 61godine mo\u017ee s tankom od 10l + rezerva? pro\u0107i vi\u0161e nego kolega s Viragom 650 he he he.<\/p>\n Fell Beast – moj naklon.<\/p>\n djeli\u0107i s foruma<\/p>\n 19.07.<\/strong> Danas stigle karte za paddock, niti mi ih je netko najavio niti sam ih tra\u017eio, ali ih ne mislim baciti. Pi\u0161e da nisu prenosive pa neznam da li ih uop\u0107e mogu nekome ustupiti. Ba\u0161 me zanima kakvih \u0107e poklona biti ove godine 24.07.<\/strong> Sve sam mislio kako \u0107e biti dosadno ove godine i\u0107i opet na Hungaroring, u istom aran\u017emanu kao pro\u0161le godine, rezervirao neki jeftiniji hotel van centra, bez doru\u010dka i mogu\u0107nosti odustajanja. A onda su u ponedjeljak popodne po\u010dele nevolje. Sve je krenulo s pozivom iz Italije s Ferrari odjela zadu\u017eenog za sponzorske karte. Oni su se zabunili te poslali karte osobama s popisa za 2012. godinu umjesto za 2013. Iskreno im je \u017eao, ali oni bi karte nazad. pmtr<\/p>\n Kad sam objasnio situaciju, dogovorili smo se da nastavljamo raspravu preko e-maila, obe\u0107ali da \u0107e refundirati lovu za hotel. U utorak se situacija dodatno zakomplicirala jer se Kaspersky odjelu nije dopalo \u0161to je Ferrari napravio, pa su se po\u010dele tra\u017eiti alternative. Pa poziv ovdje, e-mail tamo, a ja i dalje neznam gdje sam. Malo mi se to sve smu\u010dilo i nisam to skrivao.<\/p>\n Trenutna situacija je da su mi ponu\u0111ene karte za Gold 4 tribinu za sva tri dana. No, nikako da stigne vaucher za preuzimanje. Malo mi je glupo jer idem sam, i jer ne\u0107u biti s ekipom koja je ove godine u prostorima iznad gara\u017ea, ali znam da ide dosta ljudi s ovih prostora, valjda \u0107u prona\u0107i neki na\u010din da “potro\u0161im” dane. \u017dao mi je i \u0161to ne\u0107u vidjeti poklone ferrari cluba ove godine kad imam i mjesta za njih na motoru 25.07. 13h<\/strong> potvrda karata jos nije stigla, jo\u0161 sjedim na poslu ali ne\u0107u dugo. Prigodno mi je danas i banka poslala stanje na ra\u010dunu, dobro je, uvijek mo\u017ee i gore biti …Dvadeset godina kasnije vi\u0161e \u0107ete biti razo\u010darani stvarima koje niste u\u010dinili, nego stvarima koje ste u\u010dinili. Dignite sidro, isplovite iz sigurne luke, uhvatite dobar vjetar u jedra.<\/em><\/strong> 25.07. 20h <\/strong>Evo mene u Budimpe\u0161ti, ili barem na nekoj periferiji, cijena je odredila lokaciju Nisam jo\u0161 ni pogledao u kofere, valjda sam ubacio dovoljno za tri dana. A put? Put je pro\u0161ao dobro, ja pre\u017eivio, a za Gandalfa \u0107u saznati kasnije. Kroz Zagreb je bio sve OK, autoput dosadan, imao sam goriva do N. Marofa a tamo horde povratnika s mora navalile kao da se dijeli badava. Ma\u0111arima to doma\u0107a pumpa (INA) pa glavinjaju okolo i boli ih kita \u0161to je meni vru\u0107e i \u0161to bih ja dalje. Nakon 10 minuta \u010dekanja, uto\u010dio gorivo i dolazim na blagajnu, a djelatnik s olak\u0161anjem komentira “ajde barem jedan hrvat”. Eh, da hrvat, doma sam par kilometara od pumpe, ali sad imam drugu misiju, i nema mjesta za obilazak rodnog kraja.<\/p>\n Vru\u0107e je poprili\u010dno, termometar je stalno na 32-33 stupnja, sunce pi\u0107i, i \u0111aba par hiljada kuna vrijedna navigacija i njena sposobnost vidljivosti, kad udari pravi kut, ne vidi se ni na njoj ni\u0161ta. Neznam kako bi bilo da nije takva. Dobro je da mi sada ne treba, znam jo\u0161 kamo idem, a do Budimpe\u0161te \u0107e sunce valjda pasti.<\/p>\n Na granici jopet gu\u017eva. U tandemu pregledavaju putovnice na\u0161i i njihovi. Nemaju primjedbe na moju, samo pitanje da li mi je vru\u0107e. Nisam im trebao rije\u010dima odgovoriti, samo sam ih pogledao. Stajem za vinjetu, na poslu izra\u010dunao da je 38kn, ali dobar te\u010daj ovdje tra\u017ei 42kn. Ajde, ajde, vratite si dio para \u0161to ste ostavili kod nas Autoput u Ma\u0111arskoj mi prolazi u sanjarenju. Ba\u0161 me briga za sve, kraj mene se mijenjaju polja po\u017eetog \u017eita, suncokreta i kukuruza. Navigacija pokazuje veliko plavetnilo, \u0161to zna\u010di da se vozim uz Balaton. Velika vru\u0107ina je valjda smanjila miris kalju\u017ee pa ga skoro ni ne osje\u0107am ove godine. Dr\u017eim lagani ritam jer mi se nikamo ne \u017euri, temperatura ulja je optimalna i sve ide po planu. Na 40tak kilometara od Budimpe\u0161te je ishlapila cola koju sam popio da me dr\u017ei budnim pa stajem toliko da protegnem noge i pojedem jednu energetsku plo\u010dicu.<\/p>\n Prilaz Budimpe\u0161ti prolazi bez problema ali prema centru se stvar zahuktava. 2km kolona do mosta, pa mic po mic preko mosta i zujanje u gu\u017evi su po\u010dele dizati temperaturu Gandalfu. Valjda ga je odmah oblila vru\u0107ina kad se sjetio pro\u0161le godine. Napravio sam dvije gre\u0161ke. Prva je bila u tome \u0161to mi je navigacija ostala pode\u0161ena za Hungaroring a ne hotel. To sam shvatio u \u0161pici gu\u017eve jer je pokazivala jo\u0161 21km do cilja. Prebacivanje je bilo lako, jer je lokacija hotela spremljena a vremena dovoljno u kretanjima od po 5 metara. Druga je gre\u0161ka \u0161to sam opet htio biti fin i pristojan motorista i sve vozim prate\u0107i kolonu. Kad je pokaziva\u010d temperature udario u crveno polje, a i bez njega bi to znao, jer su zvukovi iz motora postali metalni, nije vi\u0161e bilo mjesta pristojnosti. Ili stati i hladiti na 38 stupnjeva ili krenuti \u017eustrije. Zna se koji sam izbor odabrao, i ne pitam vi\u0161e tko ima prednost i koja je traka prava. Okre\u0107em prema hotelu i \u0161to nje\u017enije vozim ne bi li nas ohladio. Motoristi zuje oko mene i pozdravljaju, a ja samo poku\u0161avam pratiti navigaciju i temperaturu.<\/p>\n Ni 5 km lagane vo\u017enje nije vratilo temperaturu u normalu, ali je bilo bolje. Bez gre\u0161ke me navigacija dovela do hotela, a recepcioner u kupa\u0107ima naplatio odmah kompletne tro\u0161kove. Sad on oko mene zalijeva bilje dok ja ovo pi\u0161em, a motor se u hladi u hladovini. Hotel je bogu iza nogu, ali ima veliko dvori\u0161te koje je pod \u0161ifrom, motor \u0107e biti vrlo blizu moje sobe\/apartmana, navodno bi negdje trebao biti i bazen, pa \u0107u valjda imati prilike ohladiti se u njemu ako ni\u0161ta drugo ne pomogne.<\/p>\n Brzi pogled na mail a kad tamo \u010deka voucher. Proslijedio sam ga na hotel, da mi ga isprintaju. U njemu lijepo pi\u0161e da je za Gold 4 vikend karte i da se preuzimaju uz odgovaraju\u0107i ID dokument. Ubrzo mi ga isprintanog donosi \u010dovjek s recepcije, uz najavu sutra\u0161nje prognoze od 38. Ba\u0161 se veselim, ima da usahnem na stazi.<\/p>\n I to je mislim ukratko to.<\/p>\n Kako sam danas gre\u0161kom pro\u0161ao kroz centar, tako sad znam i kamo trebam ujutro prvo oti\u0107i po svoj posebni paddock pass No\u0107 ba\u0161 nije pro\u0161la najbolje. Svi vele da treba zapamtiti \u0161to sanja\u0161 prvi put u nekom krevetu\/lokaciji, ali meni su \u010dudne stvari u snove dolazile, o\u010dito jo\u0161 nisam jedan veliki dio \u017eivota iza sebe ostavio. Tako sam bude\u0107i se u razna no\u0107na vremena povremeno \u010dak i net provjeravao. Budilica je ostala namje\u0161tena na 7:30 kao za posao, izra\u010dunao sam da \u0107e mi to biti dovoljno da odradim jutarnji protokol, pokupim propusnicu u centru, podignem karte i stignem na prvi trening. Za \u0161etanje po pit-lane-u ionako nisam bio siguran da mogu pa se time nisam ni optere\u0107ivao<\/p>\n Nakon redovnog jutarnjeg protokola koji je godinama isti, poku\u0161avam na jedno mjesto staviti sve \u0161to bi mi moglo trebati. Odmah sam uo\u010dio da nisam ponio trajni marker koji slu\u017ei u situacijama kad je autogram neke poznate osobe mogu\u0107. Nema veze, pro\u0161le godine sam dovoljno skupio. I bez njega nakupila se lijepa vrpa svega i ve\u0107 vidim da \u0107u biti natovaren kroz dan i da ne\u0107u biti oku ugodan prizor. Utovarujem sve na Gandalfa, u top case, jer bo\u010dni koferi ostaju u sobi. Malo sa strahom palim jer ju\u010der nisam bio dobar gazda, i sigurno sam mu brazdu na \u017eivotnoj liniji urezao. No, ne zamjera previ\u0161e i uz osjetne vibracije kre\u0107emo prema gradu.<\/p>\n Sad ve\u0107 znam prilaz, i ne \u010dekam u koloni. Na recepciji uljudno tra\u017ee ID dokument, ja vadim putovnicu, i propusnica je u ruci. Ma nije to propusnica, to je \u010carobna karta, ali o tome kasnije. Bitno je da njoj pi\u0161e VIP he he. Na stazu dolazim relativno brzo, iako su znatno postro\u017eili kontrolu na posebnoj VIP prilaznoj cesti, i ove godine ni uz uvjeravanja me nisu pustili na nju. Navodno i Gandalf treba VIP propusnicu za to. Nema veze, znam ja i okolo, a znam ja i obi\u0107i kolonu onih koji idu u istom smjeru. Za\u010dudo, uspio sam motor parkirati pred samim ulazom, nitko se nije bunio. Na 20m je ured za ulaznice koje vidi \u010duda stvarno i jesu tu. Huray, nakon toliko mailova i borbe, izgleda da je sve krenulo u dobrom smjeru. Pogled na sat otkriva da imam jo\u0161 dovoljno vremena da vratim one posebne karte, koje je ina\u010de mogu\u0107e i kupiti za pi\u0161ljivih 5500 eura, pa kre\u0107em prema gara\u017eama a \u010carobna karta otvara sve kapije putem. No na pola puta, ne\u0161to mi fali i fali i sve imam neki neugodan osje\u0107aj. Da skratim, nema nigdje klju\u010deva od motora. Hladan znoj mi izbija na \u010delu i vra\u0107am se prema motoru, a u glavi mi se vrti reklama “klju\u010devi su u portapaku”. Vjerovali ili ne, klju\u010devi su uredno visili u bravi od zadnjeg kofera. Ve\u0107 jako sunce je brzo osu\u0161ilo debele kapi znoja.<\/p>\n Izgubio sam na ovo dovoljno vremena pa sam promijenio plan i krenuo na tribinu, koja gleda na prvi zavoj (Gold 4). Za\u010dudilo me koliko je ve\u0107 ljudi tamo, ali mjesta ima jo\u0161 na pretek. Kad su prvi bolidi krenuli, shvatio sam za\u0161to mi je re\u010deno da je to bolja pozicija od Super Gold tribine. Na ovoj lokaciji, skoro na dodir, bolidi usporavaju s 300 na ne\u0161to sitno. I to na nevjerojatan na\u010din. Negdje na 100m skidaju nogu s gasa, a na 70m cca kre\u0107e stravi\u010dna deceleracija, uz simfoniju zvukova koju proizvode mjenja\u010d, motor i ispuh. Nakon nekoliko prolazaka, ve\u0107 je mogu\u0107e na sluh prepoznati tko prolazi. Brutalno. U prvom treningu naravno je to mogu\u0107e jer ve\u0107inom prolaze pojedina\u010dno. Kad do\u0111u tri ili vi\u0161e, buka je ve\u0107 na razini boli. Nije mi jasno kakve oni za\u0161tite od buke u kacigi imaju kad uspijevaju komunicirati s boksom.<\/p>\n U\u017eivaju\u0107i u simfoniji, a ovaj puta i u mirisima, koje iz nekog razloga nisam u boksu pro\u0161le godine osjetio, javljam se osobi zadu\u017eenoj da od mene pokupi karte i da mi pojasni \u010demu slu\u017ei \u010carobna karta. Moj plan da ih donesem odmah nakon treninga odli\u010dno odgovara i brzo je realiziran. Na \u0161kolovanom engleskom biva mi obja\u0161njeno da mogu u gara\u017ee kad i koliko puta \u017eelim, da mogu i na pit-lane \u0161etnju, kad i ovi jadnici iz Paddock Club-a, te da mogu u Ferrari motorhome, lijepo ohla\u0111en i otvorenog \u0161anka. Nakon kuhanja na tribini, ovo mi je do\u0161lo ba\u0161 kamo treba. \u010cak i plasti\u010dne \u010da\u0161e imaju Ferrari logo Malo naslikavam, ali ovo sam ve\u0107 sve vidio pa se ne zadr\u017eavam dugo, ipak je sunce jako a ja naumio jo\u0161 ne\u0161to pojesti prije drugog treniga. Na povratku u motorhome sre\u0107em kolegu iz ma\u0111arske koji se poput mene izborio za \u010carobnu kartu, pa malo pri\u010damo. Vidi mu se umor na licu jer je taman stigao iz Italije, okolice Merana, motociklom. Ovaj puta nije i\u0161ao na Stelvio nego neke druge rute. \u010cudaka svugdje na svijetu ima To smo smazali na brzinu, uz moj razo\u010darani komentar \u0161to salvete ne nose konji\u0107a, te krenuli na tribinu pre\u010dicom preko mosta na startno\/ciljnoj ravnini. Ba\u0161 je divan osje\u0107aj kad ispod tebe zuji tolika konjica. Kasnili smo na po\u010detak treninga jer smo u gara\u017ei \u010dekali da pored nas pro\u0111u i Massa i Alonso, a oni se ba\u0161 i ne trude do\u0107i me\u0111u prvima. Kimi stigne tri puta pro\u0107i lijevo desno dok se ovi pojave. Neki tr\u010de pred hordom novinara koji ih iz zasjede napadaju, neki prolaze nezapa\u017eeno (slabije mom\u010dadi) a neke (kao Alonsa) ni ne napadaju jer znaju da nemaju \u0161anse. Zaleti se tek pokoji obo\u017eavatelj s \u010carobnom kartom ili pak djelatnik staze, rijetki \u010dak i uspiju ne\u0161to u\u0161e\u0107ariti.<\/p>\n Na tribini nastavljem mazati sve otkrivene dijelove kremom s za\u0161titnim faktorom 30, ali ovo ma\u0111arsko sunce nije \u010dulo za te brojke i probija ih ko ma\u010d kroz puding. Osje\u0107am to i sve se nadam da je samo vru\u0107ina. Ne ostajemo do kraja treninga nego bje\u017eimo u gara\u017eu, na osvje\u017eenje i do\u010dek voza\u010da na\u0161e ekipe. Kolega je izgleda veliki Alonso obo\u017eavatelj, jer je vi\u0161e od sat vremena stajao na suncu i nije ga do\u010dekao. Jedan dio sam i ja s njim stajao i gledao kakvi se tu sve likovi (mu\u0161ki i \u017eenski) kre\u0107u. Ima tu svega, od ultra poznatih novinara, voza\u010da koji daju izjave, glave\u0161ina mom\u010dadi pa sve do malih \u0161arafa (poput mene) koji nisu uop\u0107e razvikani i nitko im imena nezna, ali bez njih kao dijela ekipe, stvari ne bi funkcionirale. Malo sam slikao prostore drugih mom\u010dadi, malo sam slikao (ve\u0107inom) \u017eenske likove u prolazu (onako bez gledanja u fotoaparat), malo pri\u010dao s kolegom. Na kraju je “jadnik” odustao, a ja oti\u0161ao jednu zapaliti pa se vratio napraviti zadnji prolaz prije nego i ja napustim prostore za danas.<\/p>\n Ne\u0107u kolegi imati sutra srca re\u0107i da sam uletio ba\u0161 u vrijeme kad su se Alonso i Massa vra\u0107ali nazad, i da sam jo\u0161 Massu uspio uloviti za autogram, iako ni flomastera nisam imao. E sad mogu krenuti prema hotelu, misija za danas preba\u010dena vi\u0161estruko.<\/p>\n Motor je, fala svevi\u0161njem, tamo gdje je i bio, i ovaj put po VIP cesti bje\u017eim sa staze. I sve je opet super do ulaska u grad. Dobro, goriva ba\u0161 nemam previ\u0161e, ali sutra sam ionako naumio ranije krenuti, jer \u017eelim prisustvovati treningu zamjene guma, pa \u0107u nadam se po hladnijem vremenu nahraniti Gandalfa. A u gradu sve trake pune, gmi\u017ee se od semafora do semafora a navigacija pokazuje jo\u0161 fuckin 12 kilometara. Vrlo brzo reagira temperatura na Gandalfu, makar ja svakom prilikom zaobilazim kolonu. Kad sam i morao stati na semaforu, gasim ga. Priru\u010dna Stop&Go tehnologija, za o\u010duvanje zdravlja koja funkcionira i semafor po semafor, eto nas u hotelu bez problema. Na brzinu skidam sve sa sebe jer sam i ja zakuhao, pa se hladim ispod tu\u0161a. Ne smeta me \u0161to nije ba\u0161 ne\u0161to uredan i lijepo ure\u0111en, voda je valjda dovoljno dobra za higijenu. Ljubi\u010daste oznake na vratu mi se ne svi\u0111aju, i samo su potvrda onoga s ma\u010dem i pudingom.<\/p>\n Ve\u0107 sam i gladan i umoran, ali poku\u0161avam jo\u0161 ne\u0161to i posla napraviti. U biti samo \u010dekam da sunce jo\u0161 malo padne pa da krenem kao lav izba\u010den iz \u010dopora u lov na hranu i pi\u0107e. Bu\u0111et treba dr\u017eati pod kontrolom, ipak je tu jo\u0161 par dana, a i neki planovi za GO, ali jesti se mora. U potrazi za kakvim povoljnim mjestom ugledah CBA, kao da je aureola iznad znaka zasjala kad sam ga pogledao. Radi do 21h, idealno jer imam jo\u0161 vremena, uzimam ko\u0161aru i trpam, prvo kikiriki, da se na\u0111e, pa onda flomaster, ba\u0161 se na\u0161ao na putu kad ga trebam, pa trpaj colu, vodu, ledeni \u010daj, dvije vrste salame, vre\u0107icu peciva, \u010dokoladice… i na kasu. Kad pretvorim, ni 60kn je debela gospo\u0111ica\/gospo\u0111a zapjevala, a ja potegao iz rukava Maestro. Ne mogu vjerovati, na\u0161ao sam trgovinu, obavio kupovinu i pla\u0107anje, a da jedne rije\u010di nisam prozborio – nit ja znam ma\u0111arski, nit teta vjerojatno nezna ni\u0161 drugo jer tko bi o\u010dekivao stranca ovdje u kupovini U hotelu je kolega motorista iz Pule, \u010dak sam i njega uspio uloviti, u poluvremenu ovog pisanja. Nisam uspio previ\u0161e, ali ima vremena Mislim da je dovoljno za danas, slike \u0107e naknadno, imam mali i nejak laptop, i muka mi je s njim to raditi.<\/p>\n Puno se toga ju\u010der dogodilo, \u0161vrljao sam kuda sam htio, odradio sam i ve\u0107inu stvari s to-do liste, ali jedna mi je jo\u0161 od pro\u0161le godine ostala neostvarena. Biti u pit-lane-u kad treniraju izmjenu guma, nosa i sli\u010dne gadosti. Pro\u0161le sam godine to oma\u0161io jer se doti\u010dna igra doga\u0111a rano ujutro, po planu u 8:30. Tako sam ja ju\u010der naredio telefonu da me jutros digne ranije. Bez nekih problema sam stigao na stazu u 8:20, \u010dak i uz tankiranje putem. Nahranio Gandalfa da ne gladuje, na autoputu voli popiti i vi\u0161e od 5l\/100km.<\/p>\n Prije nego sam u\u0161ao u paddock, gledam kako rijeka ljudi dolazi na posao. Iako im mi svi zavidimo (bar mislim), samo neki su nasmijani, neki zami\u0161ljeni, ve\u0107inom \u017eure i vuku za sobom stvari, a neki \u010dak dolaze biciklom !?!?<\/p>\n Nemam nikakvih prepreka pri dolasku na pit-lane, jer Ferrarijevi mehani\u010dari ne treniraju Vrijeme do tre\u0107eg treninga sam iskoristio \u0161etaju\u0107i po paddocku i hlade\u0107i se u bazi. Vidi se da je subota i da su aktivnosti ne\u0161to napetije nego ju\u010der. Trening gledam s tribine, a da kartu nisam ni izvadio jer nema potrebe – \u010carobna karta otvara i ovu kapiju, mada ne bi trebala. Vru\u0107e je poprili\u010dno iako spiker govori da je samo 31 u hladu, a da je staza na 45. Bacio sam ru\u010dnik preko glave, da spasim i sakrijem svoj redneck. Koliko god kratko na suncu bio, kad sam se digao sa stolice, hla\u010de su mi bile mokre od guzice do koljena, pa sam pohitao po osvje\u017eenje u rashla\u0111enu bazu.<\/p>\n No danas se neki poznati likovi motaju, i Max (zadu\u017een za opslu\u017eivanje tih 5 stolova) ima pune ruke posla. Stalno mu netko dolazi od ekipe pa valjda najavljuje goste, a stalno i gosti (kao ja) tra\u017ee ne\u0161to od njega. Ali Max je profesionalac, prekaljen valjda u mnogim \u017eivotnim situacijama, i ne pokazuje nikakav stres. Ruke mu rade jednakom brzinom kao i mehani\u010darima kod zamjene guma, stalno ljubazan i sve stigne. Jedino sijede u kosi mo\u017eda otkrivaju pravo stanje. Sve ne\u0161to razmi\u0161ljam, uop\u0107e nema lo\u0161 posao jer trenutno, iako je samo subota, “kavana” mu je puna, stol do mene Massa u\u017eiva sa svojim dru\u0161tvom (ili je obavezan odraditi), u kutu se skriva neki poznat nabildan lik sa dvije sponzoru\u0161e, ako sam dobro shvatio nositeljica prava na Puma brand u sredini dogovara neki posao, Marc Gene gleda ne\u0161to na ekranu s vremenima GP2 ili GP3 i stalno neko ulazi\/izlazi\/pozdravlja se itd. U\u017eivam prou\u010davaju\u0107i, osje\u0107am se kao David Attenborough.<\/p>\n Na brzinu pro\u0161etao ponovo kroz pit-lane, da vidim ima li \u0161to novoga, pa uspio iznenaditi kolege iz Ukrajine kad sam izvadio Kaspersky zastavu i slikao se nasred box-a. U o\u010dima sam liku shvatio da je kolega, jer ga ne poznajem. Iznenadio i on mene kad je izjavio da nije uspio uloviti potpis od Fernanda. \u0160ali\u0161 se? Pa za\u0161to bi ga uop\u0107e lovio? Samo zamoli\u0161, i uljudno osoblje \u0107e ga uloviti za tebe Na\u017ealost, gu\u017eva u bazi se nije smanjila ni na povratku iz \u0161etnje. Gledam Maxa i sve mi ga \u017eao uop\u0107e pitati za hranu, ali vidi mi pitanje u o\u010dima pa obja\u0161njava da je bolje i za mene i za njega ako odem na drugi kat. Gore ima mjesta a trebalo bi i klope biti. Odli\u010dna prilika za mene, jo\u0161 nisam ni bio gore. Nisam odmah navalio na klopu nego sam malo razgledao paddock s visine, i zapalio jednu tek toliko da tresem pepeo u pepljaru s Ferrari konji\u0107em u sredini Kvalifikacije sam poku\u0161ao pratiti s tribine, ali su nakon Q1 ugasili video zid, pa ba\u0161 nisam imao pojma \u0161to se de\u0161ava. Iz tog razloga a i vru\u0107ine, vratio sam se u bazu da pogledam Q3 koji ba\u0161 i nije najbolje pro\u0161ao za nas (bar ja tak mislim, a nisam pitao nikoga od mom\u010dadi \u0161to misli). Tu sam ulovio lika kojeg sam jutros zamolio da ako bude u prilici, da mi proba srediti ne\u0161to s potpisima voza\u010da, i ugodno se iznenadio kad me pozvao sa strane da mi preda kapu. Ne \u017eeli da to vide ostali kako ne bi i oni krenuli s takvim prohtjevima Dan je opet ispunjen do kraja i preko, pa se lagano spremam prema hotelu. Idealna prilika da vidim koliko je stvarno vru\u0107e. I mogu vam re\u0107i da je pakleno. Morao sam voziti zatvorenog vizira jer kad bih ga podigao zrak je toliko vru\u0107 da nije mogu\u0107e podnijeti. I na 120 bi peklo za noge, ali ne od vru\u0107ine motora nego od vru\u0107ine asfalta. Sre\u0107a, nema neke gu\u017eve pa brzo sti\u017eem na cilj. Spas tra\u017eim u malom bazenu hotela koji je napunjen hladnom vodom. Super Sad jo\u0161 moram napraviti plan i raspored za sutra. Kad se i kako spakirati? Ujutro se moram odjaviti iz hotela \u0161to zna\u010di da na stazi sve stvari moraju biti na motoru. Kad krenuti na stazu? \u0160to napraviti sa \u010dizmama? Problem je da bi sutra ipak trebao biti malo pristojnije obu\u0107en – duge hla\u010de i neka ko\u0161ulja – a onda bi takav trebao i voziti po ovoj vru\u0107ini prema Zagrebu jer se ne\u0107u imati prilike presvu\u0107i. Koje ja sve \u017ertve moram raditi Dok ja lovim korak s zaostacima, ajmo malo sa slikama krenuti<\/p>\n Ovo su zloglasne skupe karte koje sam prvo dobio pa su ih tra\u017eili nazad<\/p>\n Ovo ja kre\u0107em s obe\u010danjem da \u0107e me posebna propusnica \u010dekati na recepciji hotela, a vou\u010der za karte tribine bi morao jo\u0161 danas biti<\/p>\n Putem, stanem malo predahnuti i uzmem colu, na blef iz frizidera, vani je okrenem a kad ono na njoj VIP – opa, mo\u017eda prst sudbine<\/p>\n Nakon pregrijavanja i mrcvarenja, malo odmora za Gandalfa<\/p>\n A lijen\u010dina koju sam probudio na recepciji jer me neodoljivo podsje\u0107ao na jednog drugog je do\u0161la u inspekciju, ima krivu narav i boju o\u010diju za prije spomenutog<\/p>\n Spavanac, pa kretanje do hotela u kojem spava Ferrari ekipa, a tamo…\u010carobna karta i dokaz da natpis na fla\u0161i ju\u010der nije bio slu\u010dajan<\/p>\n Pa onda na stazu, provjera kakav je pogled s tribine<\/p>\n Nakon tribine, ajmo vidjeti da li \u010carobna karta vrijedi ne\u0161to, prolaz kroz ovu kapiju bi trebala omogu\u0107iti<\/p>\n radi, radi! evo me s druge strane, milina dokle pogled se\u017ee<\/p>\n a ovo je hram u koji tako\u0111er smijem s njom (istina u prizemlje i na drugi kat), a u njemu bi trebale obitavati i neke druge zvjerke (voza\u010di recimo)<\/p>\n radi i ovdje, pa ajmo se osvje\u017eiti<\/p>\n Vrijeme je za pogledati \u0161to se sve skriva u gara\u017ei, petak je i nema gu\u017eve, ili sam ja prerano stigao<\/p>\n A sad bi red bio ne\u0161to pojesti da se mo\u017ee lak\u0161e pratiti drugi trening, zar ne? A i da vidimo umije\u0107e kuhara za mom\u010dad. Naravno, i ohladiti se malo<\/p>\n Pravo mjesto prije po\u010detka drugog treninga je biti na putu prema gara\u017eama – svakakve zvjerke iza\u0111u van, evo dokaza da su voza\u010di u istom prostoru kao i ja<\/p>\n Zanimljivo je vidjeti kako se neki pripremaju do zadnjeg trenutka – jedan se igra s loptom<\/p>\n drugi tr\u010di do gara\u017ee (ili bje\u017ei od novinara)<\/p>\n dok tre\u0107i (naj cool osoba u paddocku) lagano pri\u010da \u0161ale<\/p>\n Trening koristim za jednu sponzorsku sliku, tko zna, mo\u017eda se netko ponovo smiluje, ionak sam du\u0161u odavno prodao ….<\/p>\n eto, i tako vrijeme brzo pro\u0111e – jo\u0161 slika od petka<\/p>\n S pit-lane-a<\/p>\n kako to izgleda \u010dim se i najmanja sitnica dogodi (ovo je skup koji gleda Rosberga kak se lopta pred trening)<\/p>\n Ovo je s tribine, prvi dan, drugi trening, vrat liku ispred mene ve\u0107 ljubi\u010dast<\/p>\n Malo intervjua nakon treninga<\/p>\n Nekad su voza\u010di i preblizu Kimi<\/p>\n Massa<\/p>\n Massa na povratku u hram<\/p>\n malo raznih<\/p>\n da ne ispadne da je netko drugi slikao malo s temom “svi smo krvavi pod ko\u017eom” na televiziji joj ne pokazuju koljena ili?<\/p>\n a gdje mi je stalak za foti\u0107\/objektiv?<\/p>\n Evo opet Masse, ajmo ga autogram zatra\u017eiti Kako se slikati s Alonsom a da ne ispadne\u0161 \u017eicer?<\/p>\n Ovo su prave osobe za u\u017eicati ne\u0161to I onda na kraju svega ja lijepo odem u CBA, i nakrkam se “zdravom” hranom i pi\u0107em Idemo sa slikama od subote<\/strong><\/p>\n rano sti\u017eem, i iako sam nekoliko puta pro\u0161ao pored, prvi put obra\u0107am pa\u017enju i vidim spomenik legendi<\/p>\n a radni narod sti\u017ee na posao<\/p>\n nema jo\u0161 ni gledatelja ne\u0161to, sat u kutu pokazuje 8:20<\/p>\n ajmo malo slika s jutarnjeg treninga zamjene guma<\/p>\n pogon na tri konjske snage<\/p>\n a \u0161to rade u Ferrariju? ni\u0161ta ajde, nije ni\u0161ta, provjeravaju da li jo\u0161 radi bolid<\/p>\n a tu sam i ja jedna od meni lijepih slika<\/p>\n dobar pogled, vratit \u0107u se ja njoj malo noseva<\/p>\n evo mene nazad, pu\u0161taj to pjegava, odoh ja …. a ti se iza nemoj ni\u0161ta \u010duditi<\/p>\n Subota nastavak (nakon treninga zamjene)<\/strong><\/p>\n u ku\u0107i ni\u0161ta novo (super je da klima radi), Marc gleda live timing GP2 ili GP3 trke, valjda mu neki frend vozi<\/p>\n na tribinama isto ni\u0161 novo pa isto to s drugog kata ku\u0107e<\/p>\n Pepeljara<\/p>\n pogled lijevo<\/p>\n pogled desno<\/p>\n \u010dini mi se da ovdje nije ba\u0161 svojom voljom Popodnevna pit-lane \u0161etnja – treba pregristi “govno” i napraviti jednu sponzorsku – tko zna, mo\u017eda se netko opet smiluje a ja mogu u pit-lane i kad je trka ovih drugih jadnika u tijeku, do trake nakon kvalifikacija gu\u017eva, svi bi ne\u0161to nekoga pitali genije<\/p>\n sinkronizirano \u0161etanje (vidi noge)<\/p>\n pripreme guma za trku, sofisticirani alati su u igri<\/p>\n jel sve savr\u0161eno u F1? felge nisu izgleda vidio sam i sa puno \u017ee\u0161\u0107im utezima Kapica s dvije \u017evrljotine I malo hla\u0111enja na kraju napornog dana<\/p>\n nedjelja<\/strong> a ja sam \u010dak pre\u0161ao i crvenu crtu na dan trke i sat\/dva ranije jo\u0161 uvijek vremena za poziranje ima<\/p>\n predstavljanje voza\u010da<\/p>\n i na odlasku, jo\u0161 bolidi voze zadnje metre, a ja lagano bje\u017eim, stoji upaljen auto s voza\u010dem blizu ulaza, okrenem se i sku\u017eim natpis <\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n15.06.2013 \u2013 subota<\/h2>\n
<\/a><\/p>\nDo Osijeka i nazad<\/h1>\n
12-13.07.2013 \u2013 petak-subota<\/h2>\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/p>\nBudimpe\u0161ta (Hungaroring)<\/h1>\n
.<\/p>\n
\nNo, to nije sve. Obe\u0107an mi je i paddock pass. E to je ne\u0161to ekstra to jo\u0161 nisam imao ni probao. To je propusnica za prostor gdje su mom\u010dadi i voza\u010di, uz svu popratnu ma\u0161ineriju. Navodno se mogu prehraniti i osvje\u017eiti u posebnom Ferrari Sponsor Motorhome-u. Ovo bi trebao pokupiti na recepciji hotela gdje je smje\u0161tena ferrari ekipa. Bit \u0107e lutanja po Budimpe\u0161ti, ve\u0107 vidim, nadam se povratu svake pare koju sam ulo\u017eio u navigaciju.<\/p>\n, ali Hungaroring je poseban po tome \u0161to su svakave mulja\u017ee mogu\u0107e, pa ajmo malo \u0161vrljati. Ne\u0161to sam stvari spremio, danas ve\u0107 pokisao na motoru, postoje \u0161anse da \u0107u i sutra, ali onda bi trebalo biti pakleno vru\u0107e.<\/p>\n. Tank mi je prazan i ne\u0107u daleko s njim do\u0107i. Vinjeta je 40tak kuna, cijene roaminga su valjda pale, posao \u0107e pri\u010dekati ionak sam danas samo nervozu u probavi dobio, nisam si ni\u0161ta pripremio za piti putem…ma nek ide sve u (piip) (piip)<\/p>\n
\n Istra\u017eujte. Sanjajte. Otkrijte.<\/em><\/strong>
\n Putovanje je fatalno samo za predrasude, fanatizam i uskogrudnost…<\/em><\/strong>
\n \u00a9Mark Twain<\/em><\/strong><\/p>\n.<\/p>\n. Zadnji put je Navigator imao nekih primjedbi na osoblje, iako se ni\u0161ta nismo razumjeli sve smo se dogovorili bez neke panike i nervoze. Jedino mi je na povratku ispao Zemo s postolja i stropo\u0161tao se koliko je dug i te\u017eak po usijanom asfaltu. Eto njemu prvih ogrebotina zadobivenih u borbi, a meni oznaka da je moj i da ne moram vi\u0161e paziti na njega. Naravno, za to je valjda napravljen pa nisam ni sumnjao da \u0107e nastaviti raditi.<\/p>\n. Nije blizu ba\u0161 kako mi se na mapi \u010dinilo .<\/p>\ndan 2. petak 26.07.<\/h2>\n
. \u010cak mogu tra\u017eiti i ne\u0161to za prigristi. To je ba\u0161 sve \u0161to mi treba. Na brzinu ulijevam dvije hladne cole, i kre\u0107em u pit-lane jer se otvara. Na standardni ulaz me ne pu\u0161taju !?!?, i vra\u0107aju me u gara\u017eu. Ma da, ko da ja neznam gdje je prolaz direkt pored Ferrari bolida , gdje gume \u010duvaju. Bez ikakvog pitanja ili provjere izlije\u0107em u pit lane . \u010carobna karta.<\/p>\n. Zna i on da se mo\u017ee klopa dobiti ali ka\u017ee da ga nitko nije ponudio. Ma da, kad je to meni bila prepreka, odmah za \u0161ank, daj mala vodu (jer \u0107e mi cola napraviti rupu u \u017eelucu) i daj ne\u0161to za jesti. Malo smo se na\u010dekali menija, ali kad smo odabrali i napomenuli da ne\u0107emo predjelo jer nam se \u017euri na stazu, glavno jelo je odmah stiglo. Izbor nije kao u 100m udaljenom posebnom klubu, ali je fino i lijepo poslo\u017eeno. Tjestenina s malim komadi\u0107ima slanine, u umaku od ?? i rikola na vrhu. Mo\u017ee. Ina\u010de, meni je na talijanskom samo, i iako ga ne uop\u0107e ne prepoznajem, ribu sam prepoznao i izbjegao uspje\u0161no. Mo\u017eda na ovu ne bi dobio lo\u0161u reakciju, ali sam u tu\u0111em gradu ne \u017eelim riskirati.<\/p>\n. Ponosan na sebe, \u010dak se uspijevam i vratiti u hotel, smotati dva na brzaka (sendvi\u010da naravno) i zasladiti se kokosom u \u010dokoladi.<\/p>\n.<\/p>\ndan 3. subota 27.07.<\/h2>\n
ali sre\u0107om po mene ima i druga\u010dijih primjera. Odli\u010dna je to prilika za poslikati poneki bolid iz bliza, neki bolji fotograf bi napravio more dobrih slika, a kod mene \u0107e mo\u017eda na\u0107i par zadovoljavaju\u0107ih. Na\u017ealost, ono \u0161to je bitno u cijeloj pri\u010di, do\u017eivljaj kad na pedalj od tebe uigrani tim trenira promjenu, ne mogu upakirati u sliku. Lijepo za gledati i slu\u0161ati. Kako je ipak rano za poznate i slavne, tako je relativna pusto\u0161 u Ferrari box-u te koristim priliku za malo interakcije s kontakt osobom. Navodno je Ferrari ve\u0107 odradio treninge prije ovog javnog dijela, a na meni je da u to vjerujem ili ne .<\/p>\n. Meni je to nekako normalno, pa me iznenadi kad vidim koliko se neki ne znaju sna\u0107i. Jo\u0161 mi u u\u0161ima zuji izreka profesora s faksa “Ne postoje glupa pitanja, samo glupi odgovori”.<\/p>\n. Napravio i panoramsku snimku s telefonom. Na brzinu ne\u0161to sitno i pojeo, taman da glad primirim.<\/p>\n.<\/p>\n.<\/p>\n.<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n
\nkako lijepo gledaju (tre\u0107i Lotusov voza\u010d i netko i Marrusije)<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n kad ve\u0107 lik ima flomaster<\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/p>\n – 60kn<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n – igranje s mobitelom <\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/p>\n
\nprijatelju stari gdje si?<\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/p>\n
\nMax (skra\u0107eno) – virtuoz na radnom mjestu<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\nipak se radi na bolidu<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/p>\n