![\"dan1\"](\"http:\/\/www.kolekcija.info\/wp\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/dan1.png\")
<\/a>![\"dan23\"](\"http:\/\/www.kolekcija.info\/wp\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/dan23.png\")
<\/a><\/p>\nBudilicu spremam za 4 i ne\u0161to. \u017delim biti spreman za krenuti u 5h, nakon \u0161to postavim sve na motor, pripremim i pojedem doru\u010dak, te odradim ostale potrebe. Kroz no\u0107 se dosta vrtim i razmi\u0161ljam da li suze sv. Lovre padaju radi mene i koji bi bio razlog? Da li od sa\u017ealjenja nad sudbinom i jadnim planiranjem, ili s druge strane kao vatromet na po\u010detku velikog putovanja. Meni se vi\u0161e dopada druga verzija.<\/p>\n
Ponedjeljak 12.08.2013., dan prvi<\/h2>\n
Nabrijan od i\u0161\u010dekivanja, i pun energije od ljen\u010darenja dva dana, vrlo samouvjereno ustajem i bez ikakve \u017eurbe doru\u010dkujem malo obilnije. Jo\u0161 nije ni 5h ujutro, vani mrak, a ina\u010de prvi put jedem oko 11-12h pa mi je malo na silu, ali nema veze. Zeleni \u010daj koristim kao energetsko pi\u0107e trenutno, a u tank torbu stavljam hladnu fla\u0161u vode i Coca Cole. Jednako polako pakiram i zadnje stvari u kofere (kozmetika), ne provjeravam ni\u0161ta od onoga \u0161to je ve\u0107 u koferu, \u0161to treba valjda sam ju\u010der stavio i nosim na motor. Ina\u010de sam jako usporen ujutro, ali danas mi se \u010dini da iako bi jo\u0161 spavao, imam zadatak i nema odustajanja. Pisanje na forum milenijskog pitanja “How hard can it be?” i vrijeme je krenuti.
\nVani je sunce po\u010delo crveniti obzor, i iako jo\u0161 nije na vidiku, dovoljno je da se vi\u0161e ne vidi padanje meteora Perzeida, a ba\u0161 sam mislio da \u0107u krenuti s pogledom na njih. Po\u010detna slika nije ne\u0161to, ali povijesti radi, prilo\u017eit \u0107u je<\/p>\n
Ne primije\u0107ujem nikakvih problema s opremom ili motorom pa sam ubrzo u Sloveniji i moram stati da kupim vinjetu.<\/p>\n Nevoljko dajem sitne eure, ali drugi izbor mi ne pru\u017ea djelatnica iza stakla, pa nastavljam s lutanjem u smjeru Ljubljane. Ubrzo sam pro\u0161ao kroz roj nekih krupnijih kukaca koji su vrlo bu\u010dno udarali u motor i kacigu. U prvi tren sam pomislio da je ki\u0161a, i da \u0107u ve\u0107 na po\u010detku biti mokar, ali jedina posljedica je bila nekoliko fleka na viziru. Kod Ljubljane vidim da bi Zemo kroz grad, a ja ne bih, pa se odlu\u010dujem oglu\u0161iti na zapovijedi. Bio je pode\u0161en na najkra\u0107i put (najvjerojatnije) pa je razumljiv njegov postupak. Kad je drugi put naredio da se skinem s autoputa vi\u0161e se nisam protivio jer mi je ve\u0107 lagano postajalo dosadno pa mi je kratka dionica lokalnih cesata i prolazak kroz Kranj odli\u010dno do\u0161la prije ponovnog penjanja na autoput. Pred Jesenicama, kad su po\u010dele najave za tunel, poku\u0161avam se sjetiti gdje se to\u010dno treba iza\u0107i za izbjegavanje, ali me ne\u0161to pam\u0107enje ne slu\u017ei pa stajem kratko na benzinskoj, blejim u Zemu, i razmi\u0161ljam kako da mu najlak\u0161e objasnim da eto sada ba\u0161 ne bih kroz tunel s naplatom, a dosad mi naplata nije smetala :). Probe radi pritiskam ikonu “obilazak” i na moje veliko iznena\u0111enje, Zemo stvarno mijenja rutu i to onako kako mi odgovara. Svaka \u010dast, lutamo dalje, sada preko Kranjske Gore pa smo u 8h na austrijskom podru\u010dju eu, a u 8:03 na prvom prijelazu iznad 1000mnv \ud83d\ude42<\/p>\n Jo\u0161 jedan dio nakon ovoga sve ide po planu i dr\u017eim se Zeminog predvi\u0111enog vremena, ali uskoro po\u010dinje zabava. I dalje namje\u0161ten na najkra\u0107i put, Zemo okre\u0107e na neku meni novu cestu, i to ne bi bilo ni\u0161ta lo\u0161e, dapa\u010de, da cesta ne postaje jako uska na dionice, a obzirom da je fest zavojita i nepregledna, uz nadolaze\u0107a vozila iz suprotnog smjera, moj ritam po\u010dinje osjedno padati te vrijeme dolaska po\u010dinje rasti. Tu ve\u0107 lagano po\u010dinjem shva\u0107ati da je moje oslanjanje na vremena koje daje Zemo neutemeljeno i nerazumno, jer on misli da ja mogu onoliko brzo koliko je maksimalno dozvoljeno za ovakav tip ceste, a eto, ja ne mogu. Popeli smo se i preko 1500mnv, ja sam ovu dionicu shvatio kao pripremu za sve \u0161to nas \u010deka. Putem je bila jedna krasna scena, ali mi se nije stajalo pa sam sliku posudio s Interneta – ogromna livada s puno drvenih ku\u0107ica i dvije kapelice, a iznad grad.<\/p>\n Malo mi se povremeno \u010dinilo da se i Zemo izgubio, jer ja nisam ni imao pojma gdje sam, ali sve je to dio lutanja, pa je jedino bitno da se broj kilometara do cilja smanjuje. U 10:23 ulazim u Italiju, na\u017ealost.<\/p>\n Na\u017ealost je tu iz razloga da odjednom ulazim u prometnu gu\u017evu koje se nikako ne uspijevam osloboditi. Oba smjera puna vozila, ritam kretanja spor a sunce dodatno zagrijava moje neraspolo\u017eenje. Bio sam na rubu da potra\u017eim neku alternativu (autoput), ali ne predajem se ja lako pa to rezultira tro\u0161enjem dosta moje energije te odlu\u010dujem napraviti prvu pauzu. Vrijeme je 12:28, i sasvim je razumljivo da mi treba odmor jer sam 7h na cesti. Donedavno sam mislio da je takav rezultat daleko izvan moje lige, ali danas ne smijem uop\u0107e o tome razmi\u0161ljati, jer je cilj jo\u0161 daleko. Odmori\u0161te je uz cestu, a autoput ide iznad glave. Sme\u0107a ima dovoljno.<\/p>\n Primila me i glad i \u017ee\u0111, pa vadim iz kofera Klara kruh produljene trajnosti proizveden u Ma\u0111arskoj mislim (mrzim kad mi s jedne strane reklamiraju kupujmo Hrvatsko, a s druge strane pod lokalnim imenom prodaju tu\u0111u robu) i pa\u0161tetu. Ne tra\u017ei mi se neka hrana putem jer \u0107u “izgubiti” previ\u0161e vremena na to i sretan sam da sam ponio ovako ne\u0161to za “zlu ne trebalo”. Ljepota i u\u017eivanje kod penjanja je sve potisla u drugi plan, razmi\u0161ljat \u0107u o svemu ostalome kasnije. Nije mi prvi put, ali je opet lijepo :). Ovaj put nemam nikakvih strahova, samo po\u0161tovanje, i samouvjereno gazim prema vrhu.<\/p>\n Na vrhu klasi\u010dna i o\u010dekivana gu\u017eva po ovako lijepom danu, makar i ponedjeljak bio. To me ne spre\u010dava da naguram motor do znaka, i zamolim prvog do sebe da me slika u klubskoj majici :).<\/p>\n Ostao sam jo\u0161 toliko koliko je potrebno za jo\u0161 par slika, i za kupovinu naljepnica za motor te se krenuo spu\u0161tati na Umbrail. Znam da je blizu i da tamo nije gu\u017eva, pa koristim priliku za dodatna slikanja i odmor. Ovako izgleda pogled prema samom Stelviu:<\/p>\n Ovo je mjesto i vrijeme za razmisliti kako i \u0161to dalje – taman dovoljno niska temperatura i vjetrovito da \u010dovjek mo\u017ee razmi\u0161ljati hladne glave \ud83d\ude42 – 10h je pro\u0161lo od po\u010detka, vozim dulje nego ikad, i da li je sad vrijeme za potra\u017eiti preno\u010di\u0161te ili nastaviti s planom? \u010cini mi se da mogu jo\u0161 pa je to opcija koju odabirem jer nema odustajanja\u00a0 i bolje stisnuti zube po lijepom vremenu, nego nedaj bo\u017ee kakvoj ki\u0161urini ili magli.<\/p>\n Kad bih rekao da ve\u0107 ovdje nisam bio dobrano umoran, ne bih bio iskren do kraja. Nemam kondicije za duge pruge, tro\u0161im drugi tank goriva u danu (i to Shell nato\u010den na zadnjoj pumpi u Austriji, taman pred granicu s Italijom), nisam ni ne\u0161to posebno jeo. Znam da me sad \u010deka malo zahtjevniji silazak jer je dio i makadama, i da me \u010deka 4. dr\u017eava u koju od jutra ulazim. Svjestan da me \u010deka jo\u0161 i debelih 200km do cilja, uzimaju\u0107i sve u obzir, nije ni to za zanemariti. Napravio sam ono \u0161to mi je bila namjera za danas, i sve skupa kako sam zbrajao i oduzimao, da sam i stao, ne bi si mogao zamjeriti. Ali ne, nema odustajanja, nema stajanja, idemo dalje, da vidimo dokle ide. Sre\u0107a da sam sam, i da mi nitko osim motora nema \u0161to zamjeriti. A motor ne pokazuje nikakve \u017eelje za stajanjem, samo su mu gume lo\u0161e pa moram s oprezom ko\u010diti motorom jer zadnji kraj voli zaplesati. Ponekad propadne i prvi, ali to si sve mislim da je kakav lo\u0161 asfalt ili kamen\u010di\u0107 pod kota\u010dem.<\/p>\n Spust prolazi o\u010dekivano, uz vrlo opreznu makadam dionicu, i ve\u0107 pra\u0161imo podru\u010djem vrlo lijepog nacionalnog parka. Ovo je \u0160vicarska, i to pra\u0161enje uzmite s rezervom jer se ne usudim voziti koliko bi eventualno cesta dozvoljavala, ve\u0107 samo malo iznad ograni\u010denja. Putem se prolazi preko jednom lijepog prijelaza (Ofenpass\/Pass dal Fuorn 2149mnv) koji je iznad 2000mnv pa sam i tu opalio slike, i kupio nalepku.<\/p>\n Put po ovom dijelu nije naporan pa ni ne razmi\u0161ljam o stajanju, ali vrat, desna ruka i guzica izra\u017eavaju negodovanje. No, kad je Zemo okrenuo prema Davosu, o\u010di su mi se otvorile. Tu je Fluelapass putem, i to je isto dionica koju je Top Gear proglasio najboljom cestom na svijetu, i sad poluprazna, pred nama stoji okupana u ve\u010dernjem svjetlu. Takvo u\u017eivanje u prizorima i cesti jednostavno puni nazad baterije, i sad ni ne pratim kojom brzinom idem, ve\u0107 samo gu\u0161tam. Stvarno je ovo najljep\u0161a cesta koju sam u \u017eivotu vozio, a Gandalfu je prvi put. Nadajmo se ne i zadnji. Na vrhu okidam sliku, parkiram samo da kupim naljepnicu, i uz poglede kolega (po motorima i po firmi motora) nastavljam dalje.<\/p>\n Zadnjeg dijela se ne sje\u0107am previ\u0161e, vjerojatno nije bilo situacija koje bi trebalo zapamtiti. Te\u0161ko da bi nakon svega nabrojanog ne\u0161to impresioniralo. Znam da sam bio ve\u0107 i gladan i umoran, ali pun neke \u010dudne energije koja me tjerala dalje. Kad me Zemo naveo na autoput, ili na cestu koja je tako izgledala, stao sam da kupim vinjetu. Nikad mi nije bilo te\u0161ko platiti je u \u0160vicarskoj, jer njihove ceste to zaslu\u017euju. Pred sam dolazak na cilj prvog dana upalila se i rezerva. Potro\u0161io sam i drugi tank, i to mi je bio znak da bi mo\u017eda i Gandalfu bilo dosta. Bez problema prona\u0161ao rodbinu, iako se vi\u0161e ni\u010dega ne sje\u0107am, jer je od pro\u0161log susreta na istom mjestu pro\u0161lo to\u010dno 10 godina. Tad je razlog bio malo druga\u010diji, ali ne\u0107emo sad o tome.<\/p>\n Kad su me nakon 13 i pol sati vo\u017enje pitali da li bi popio pivo, nisam znao kako da od sre\u0107e odgovorim potvrdno :). Pivo i cigareta su bili proslava ostvarenja plana, trebalo mi je samo malo prostora i bio bih zalegao na pod, ali to bi bilo nepristojno, pa je pri\u010da uz ve\u010deru potrajala neko vrijeme. Bilo mi je \u017eao isprati pra\u0161inu i znoj s tijela, ali nisam bio siguran kad \u0107e biti idu\u0107a prilika pa sam i\u0161ao logikom da treba odraditi sve kad je \u0161ansa. U jednom trenutku sam komentirao kako me smrad kravlje balege podsjetio da sam u \u0160vicarskoj, na \u0161to je doma\u0107in odgovorio da to ne\u0161to samo rade pred ki\u0161u. To mi se nije dopalo, ali nisam se imao snage nervirati, nego sam samo zalegao.<\/p>\n Iako nisam imao problema zaspati, bolovi koji su sijevali kroz odre\u0111ene dijelove tijela nisu ba\u0161 pogodovali dugim dionicama spavanja. Guzica boli od sjedenja, u\u0161i bole od lo\u0161e ugra\u0111enih zvu\u010dnika BT komunikacije u kacigu, \u0161aka\/zglob bole od stalnog okretanja ru\u010dice gasa, u glavi zuji od buke i mnogobrojnih promjena temperature, vratni mi\u0161i\u0107i nisu navikli na toliki rad a ramena bole vi\u0161e od napetosti nego kori\u0161tenja. \u010cim je brzina ve\u0107a, ili situacija na cesti kompliciranija, nesvjesno dr\u017eim volan \u010dvr\u0161\u0107e a ramena postaju napetija \u0161to rezultira br\u017eim umaranjem. Kako sam se \u010desto budio pred jutro, tako mi se \u010dinilo da \u010dujem ki\u0161u vani, ali sam se nadao da je buka samo u mojoj glavi. Nisam uspio ni do\u010dekati budilicu da me digne, nego ju gasim ranije i lagano poku\u0161avam pokrenuti \u017eivotne tokove kroz tijelo. Nije ba\u0161 idealno, ali pamtim i poneko te\u017ee jutro. Pogled kroz prozor otkriva da ki\u0161a nije proizvod mojeg uma nego prirodnih procesa, nije da me veseli, ali nije ni da sam je o\u010dekivao izbje\u0107i. Ipak su seljaci bili u pravu kad su o\u010dekivali ki\u0161u :). Nisam pri\u010dljiv ujutro, ali danas ili mi tema odgovara ili se tijelu podsvjesno ne kre\u0107e dalje, pa je pri\u010da potrajala du\u017ee nego sam planirao. Kad bi svaki put slijedio liniju manjeg otpora slabo bih nekamo stigao, uzimam duboki uzdah i na brzinu tovarim kofere i ostale stvari na motor. Ki\u0161a ne pada jako pa ne obla\u010dim ki\u0161no odijelo, nije mi u\u017eitak nosit ga i radije \u0107u probati bez njega. Sa sjedala samo malo odbacujem vodu, i pomalo srame\u017eljivo pritiskam gumb za paljenje. Nema nikakvih problema, Gandalf je spreman, ali ogromna lampa rezerve sijeva u glavu. Mogao sam i ju\u010der nato\u010diti, bilo je i vremena i boljih uvjeta, ali lijenost se ponekad ne isplati :). Zbog odr\u017eavanja pu\u010dkog kazali\u0161ta (tj. postavljene bine za tu svrhu) i nekih radova, bli\u017ee od ovoga nisam poku\u0161avao. Kroz grad moram voziti jako nje\u017eno jer se motor pona\u0161a kao da je na klimavim nogama pa stalno nekamo bje\u017ei, em mu smetaju mokre kocke, em mu se skli\u017ee po oznakama na cesti. Mogu\u0107e da jo\u0161 nisu ni moje motori\u010dke sposobnosti na nivou pa se zajedno borimo ostati na cesti. Nakon \u0161to sam nato\u010dio gorivo na samoposlu\u017enoj pumpi (ali samoposlu\u017enoj u pravom smislu – automatizirano i pla\u0107anje), s olak\u0161anjem kre\u0107em dalje. \u010cak i male nove stvari me razvesele, poput ove s to\u010denjem goriva jer me automat tra\u017eio pin za MasterCard, koji nikad ne treba\/koristim, ali sam pred put ulo\u017eio dodatni trud da prona\u0111em. Tako, lagano u sanjarenju je pro\u0161ao prvi dio dana. A kad su se po\u010dele pojavljivati prve ovakve oznake zna\u010dilo je da nema potrebe vi\u0161e za sanjarenje, dovoljno je samo otvoriti o\u010di i odabrati jednog.<\/p>\n Moj plan je Furkapass, jer mi je nekako putem \ud83d\ude42 – u biti \u010dovjeku je sve putem \u0161to \u017eeli, zar ne? Idem se jo\u0161 jednom popeti gore, baciti pogled prema dolini i penjanju na Grimselpass, pa onda mogu dalje. Kad sam ve\u0107 u blizini \u0161teta bi bilo da Gandalf ne vidi te ljepote – evo \u0161to je mogao vidjeti:<\/p>\n Sam vrh Furkapass-a mi ne zna\u010di ne\u0161to posebno, nema ni trafike, pa ne silazim nego nastavljam.<\/p>\n Sve je to razumljivo jer je vrlo blizu Belvedere, mjesto poznato iz filmova, ali i natrpano turistima, pa ne stajem ni tu. Bio jednom, slikao svisce, danas imam druge planove. Koliko god odlu\u010dan bio u realizaciji, na kri\u017eanju koje skre\u0107e prema Grimselpass-u sam poklekao. Taj prijelaz je bio centar planiranja jednog drugog lutanja, nije daleko, i nisam mogao odoliti. Tu sam si dao i odu\u0161ka, te popustio Gandalfove uzde. Lijepo smo se penjali do regulacije prometa semaforima – dao bi se kladiti da je na istom mjestu gdje i prije nekoliko godina, ali nisam siguran. Nepristojno prelazim zaustavljene aute, i to sve neku bijedu – prva dva su Ferrari, tre\u0107i je Maserati, a iza njih jo\u0161 par bijesnih Audija i Mercedesa. O\u010dito neki \u010dlanovi kluba skupocjenih vozila u\u017eivaju, i grize me savjest \u0161to \u0107u sad ispred njih “smetati” pa na paljenje zelenog svjetla reagiram munjevito i bez rezerve. Mijenjam u crvenom i brzo sam u strogo zabranjenom podru\u010dju brzine. No, crveni se u retrovizoru, nisam jedini. A na vrhu koma, totalno u oblaku (vidi se na jednoj od prethodnih slika). Odlazim u du\u0107an, te kupujem naljepnice i zvono.<\/p>\n I zvono je ukras za motor, ali ono ima i dodatnu ulogu, neka svojim zvukovima prikriva metalne zvukove koji izlaze iz motora, nije mi ih ugodno slu\u0161ati ovako daleko od ku\u0107e. Naro\u010dito jer od ovog trenutka kre\u0107em u nepoznato. Ovo je mjesto i vrijeme (11:30) gdje prava avantura po\u010dinje.<\/p>\n Malo me grize savjest (ako vjerujete da to imam) jer je skoro podne, a ja jo\u0161 nisam nigdje stigao. Ali, kako bi rekli neki, samo lijek iz ljekarne mo\u017ee zakasniti, sve se ostalo stigne, pa se ni ja ne nerviram previ\u0161e dok prolazim krasnim krajolicima u smjeru \u017denevskog jezera. Joj, kako se volim voziti \u0160vicarskom, valjda jer su pogledi tako otvoreni, a ne sje\u0107am se ni nekih zastoja. Istina, ograni\u010denja su malo niska, ali promet ide dobro.<\/p>\n U nekom malom mjestu, ve\u0107 uz obalu jezera, ulazim u Francusku. Na samoj granici gledam i lijevo i desno, ali nitko me ne tra\u017ei ni\u0161ta.<\/p>\n Po znaku bi se reklo da mogu o\u010dekivati ne\u0161to br\u017ei ritam nadalje, ali puno malih mjesta kroz koja prolazim me poku\u0161avaju i uspijevaju usporiti. Imam osje\u0107aj da je i ovdje, stani malo, kud \u017euri\u0161 politika. Sre\u0107a da neki dijelovi izgledaju papreno skupi i da ja imam druga\u010diji plan, pa mi stajanje ne pada na pamet. Prije samog Thonon-a, koji je kao slu\u017ebeni po\u010detak planirane rute, ima dosta prilike za odmor uz jezero, i eventualno kupanje, ali sam ih ja sve propustio – taman kad mi se \u010dinilo da sam na pravom mjestu za to Zemo kao da je shvatio moju namjeru, i okrenuo u smjeru juga. Odustajem od vra\u0107anja, kasnim s planom, bit \u0107e valjda jo\u0161 prilike u \u017eivotu.<\/p>\n Prvi znak da sam na pravom mjestu (ili mo\u017eda drugi) slikam malo nakon 14h.<\/p>\n Nije mi puno ostalo vremena, odavno je ve\u0107 i doru\u010dak ishlapio, a bome i dosta drugih dijelova tijela protestira, ali \u017eelja da vidim tu poznatu rutu i da je \u0161to vi\u0161e zagrizem nadja\u010dava sve ostale potrebe. Cesta je dobra, ali ritmu vo\u017enje (90km\/h) kakav Zemo misli da mogu raditi nisam ni blizu i o\u010dekivano vrijeme dolaska na destinaciju stalno raste. Ve\u0107 ju\u010der sam ovo shvatio, a danas, kad je puno zavojitih cesta posebno dolazi do izra\u017eaja. No, jel netko spominjao predaju ili stajanje? Nije. Osvajam par malih prijelaza putem, a znamenitosti niti ne poku\u0161avam obilaziti ili slikati (osim ako nisu uz cestu). Tu sam radi vo\u017enje i ceste.<\/p>\n Lako je putovati ovim krajevima uz ovako jaku za\u0161titu iz visina – kapelica sv. Ane na Col des Aravis. Sve je to super ali ja ne mogu vi\u0161e pa oko 17h sati tra\u017eim prvo mjesto za odmor. Bilo je nekoliko prilika u okolici samih prijelaza, onako s lijepim pogledom, ali kako sam ih sve propustio morao sam se zadovoljiti malim odmori\u0161tem uz cestu okru\u017eenu \u0161umom. Mesni narezak se \u010dinio kao hrana za bogove dok prelistavam poruke i pozive na telefonu. Malo zvu\u010di jadno, ali mene je veselilo u tom trenutku, za razliku od misli da uskoro moram po\u010deti tra\u017eiti smje\u0161taj, i da \u0107u ga najvjerojatnije morati tra\u017eiti i sutra, jer plan propada, koliko god ja vozio. Za svaki slu\u010daj, jo\u0161 malo lutanja na kraju dana.<\/p>\n Grrr, kak mu malo fali do 2000mnv \ud83d\ude42 (Cormet de Roselend 1968mnv). A po sjeni se vidi da je krajnje vrijeme za potra\u017eiti smje\u0161taj.<\/p>\n Nakon 10h na cesti (u sedlu), nakon prejahanih neznam koliko planina i dolina, nakon \u0161to je Zemo odabrao i dionicu makadama kroz \u0161umu, nakon \u0161to smo i svo \u0161vicarsko gorivo potro\u0161ili skoro do zadnjih kapi pa nato\u010dili francusko po\u010deo sam tra\u017eiti preno\u010di\u0161te. Prvi poku\u0161aj mi nije najbolje sjeo. \u010cudan neki lik, nit on zna ni\u0161ta osim francuskog, nit ja znam francuski, ali s papirom i olovkom je hrabar, ho\u0107e 70eur ako \u017eelim biti sam u sobi, ili 50eur za sobu u kojoj mo\u017ee biti \u010detvero. Pro\u0161lo mi kroz glavu da sam mo\u017eda trebao ponijeti \u0161ator, kad ve\u0107 i vre\u0107u nosim, jer kampova ima puno, i sigurno nisu tako skupi. Nastavljam dalje, i postaje mi jasno da sam sve bli\u017ee poznatom Val d’Isere-u, \u0161to zna\u010di da mogu o\u010dekivati i ve\u0107e cijene. Na sam vrh se nema smisla penjati, jer je ve\u0107 kasno. Spas sam prona\u0161ao u malom, \u010dini mi se obiteljskom hotelu s tri *. Cijena je 60eur s doru\u010dkom, ima brzi Internet, a na moje pitanje da li ima ne\u0161to dalje, doma\u0107ica vrlo uljudno i na dobrom engleskom odgovara da ima, ali da ne o\u010dekujem povoljnije. Soba mala, veliki krevet uzima ve\u0107inu, koferi jedva stanu. Ima dobar izbor programa na TV-u, ima Internet i ima ogromnu kupaonu sa svim. To je sve \u0161to mi treba. La\u017eem, fali pivo. Rije\u0161eno na terasi uz cestu, to\u010denih pola litre je 6,6eur (7 zaokru\u017eeno).<\/p>\n Tu\u0161iram se i razmi\u0161ljam kako je cesta zasad dobra, ali nije odli\u010dna, i po\u010dinje me nagrizati crv sumnje, jesam li si poklonio lo\u0161 poklon za 38. ro\u0111endan koji dolazi za par sati. Ve\u0107 sam jednom pao s motora na svoj ro\u0111endan, istina bez posljedica, ali dana\u0161nja proklizavanja ne upu\u0107uju na sigurnost i nisam ba\u0161 u blizini ku\u0107e jer su u zadnja dva dana 1400km odbrojili Gandalf i Zemo. Tako\u0111er, \u010desto nema najave kakav je idu\u0107i zavoj, pa nekad ispadne blag, a nekad ljut. \u0160to sad, nema se smisla nervirati unaprijed, doru\u010dak kre\u0107e od 6:30, treba na\u0107i dobru pozu za umorno tijelo i skupiti \u0161to vi\u0161e energije i odmora.<\/p>\n Dva dana po\u0161tenog jahanja od ku\u0107e, u petoj stranoj dr\u017eavi od kretanja, po\u010dinje proslava 38. ro\u0111endana. Ali ne, nema vatrometa, nema kola\u010da i \u010destitara (osim onih na fb) ovako rano ujutro. Pa da vidimo kako sam si to ja zamislio :). Di\u017eem se rano, ali nisam prvi na doru\u010dku – opa, ovdje se rano ustaje. Bauljam u potrazi za hranom, ali me ona ne brine, brine me \u0161to sam na\u0161ao sve potrebno za \u010daj osim vru\u0107e vode. Naravno, kad bi glupan znao francuski, mogao bi pro\u010ditati da jedan gumb na aparatu za kavu daje samo vru\u0107u vodu. Nema veze, plav kakav jesam prirodno, samo dvaput trepnem okicama i pomo\u0107 sti\u017ee. Uzimam neke male posudice s d\u017eemom, izgledaju super fancy, pola francuza (kruha naravno) i maslac. Maslac im je dobar, kruh im je odli\u010dan, ali d\u017eem je fenomenalan. Kroz prozor gledam vrhove u oblacima i sve se nadam (i molim) da \u0107e me i danas pratiti odli\u010dno vrijeme putem, jer danas je dan velikih vrhova. Ni danas ne \u017eurim, imam svoj ritam, pa dokle stignemo, stignemo. Vani je hladnjikavo, i to mi se \u010dini kao naru\u010deno, to je jedan od razloga za\u0161to vozim ovim krajevima ljeti, i za par minuta mi smo spremni za polazak. Prvi pogled na Val d’Isere mi je bio razo\u010daraju\u0107i – to grad ogromnih hotela i ma kako oni bili lijepi ili u skladu, jednostavno mi se trenutno ne svi\u0111a.<\/p>\n Pogled iz daleka je puno bolji, \u0161teta \u0161to nemam bolje slike od ove.<\/p>\n Kako sam se sve dalje penjao, tako sam sve vi\u0161e u oblake ulazio. U jednom dijelu (imam snimljeno na kameri) vidljivost je nikakva, kao da oblaci poku\u0161avaju nagovoriti one slabije volje da odustanu, ali Gandalf i ja ne spadamo u takve. U 8:24 izbijamo na 2770mnv, Col de Iseran, najvi\u0161i planinski prijelaz u EU. Vrijeme je opako hladno, ali nevjerojatno sun\u010dano jer su izgleda molitve upalile. Nigdje nikoga, mogu raditi \u0161to me volja oko znaka, ali ne mogu kupiti nikakav suvenir. Eto, to je moj ro\u0111endanski poklon, i moram smrznutih prstiju priznati da je bio prekrasan.<\/p>\n Nisam ni slutio da bi moglo biti jo\u0161 ne\u0161to, skroman kakav jesam, i ovo je bilo vi\u0161e od o\u010dekivanja pa sam si uzeo ne\u0161to vremena za slikanje i u\u017eivanje u trenutku, dovoljno da me oblaci sustignu, i otjeraju dalje. A ono \u0161to je dalje \u010dekalo te\u0161ko je rije\u010dima opisati. Kilometri i kilometri raja. Odli\u010dna cesta koja traje i traje, odli\u010dni prizori, tako blizu neba – moram priznati da je za mene ovo najbolja cesta na svijetu koju sam zasad vozio. Probat \u0107u malo slikama do\u010darati, ali ne vjerujem da \u0107u uspjeti. Grandiozno.<\/p>\n Bilo je tu nekoliko manjih prijelaza putem.<\/p>\n Pa bi onda opet pravi stigao (Col du Galibier 2642mnv)<\/p>\n Ovdje se nije bilo \u0161anse ni slikati. Ali je pogled odli\u010dan.<\/p>\n evo i spomenika osniva\u010du Tour de France-a<\/p>\n pa jo\u0161 malo grandioznosti<\/p>\n i eto nas na idu\u0107em pravom (Col d’Izoard 2360mnv).<\/p>\n pa jo\u0161 malo grandioznosti<\/p>\n pa eto nas na idu\u0107em (pravom)<\/p>\n i kad ve\u0107 stvarno misli\u0161 da ne mo\u017ee bolje, opet dolazi najava pravog, koja ka\u017ee da smo na 2084mnv, da je idu\u0107a dionica uspon 7,5% i da imamo 10km do vrha. Mamuzama po konju i idemo na …. Cime de La Bonette 2802mnv<\/p>\n pa nakon puno lijevih i desnih zavoja, i pokoje gra\u0111evine poput ove<\/p>\n evo nas na krovu svijeta<\/p>\n 2802mnv je najvi\u0161e \u0161to sam se popeo s nekim vozilom kojim sam i upravljao. Iako zadnja dionica nije prijelaz, nego kru\u017eni tok, to ne umanjuje \u010dinjenicu da je sam prijelaz preko 2700mnv, i da mu ovo do\u0111e samo kao \u0161lag na torti. A ni silazak nije ni\u0161ta manje lijep<\/p>\n 6,5 (\u0161est i pol) sati nirvane. Nisam ni shvatio kad je do\u0161lo 15h, nikakvi bolovi me nisu smetali, nikakva glad ili \u017ee\u0111 ometala. \u010cisto u\u017eivanje. U glavi mi stalno tutnja Sinatra:<\/p>\n Heaven<\/strong><\/em> Da stvarno ne zavr\u0161im na nebu brine se netko iz visina, pa mi povremeno po\u0161alje kakvog svisca da protr\u010di, a povremeno ostavi tragove ne\u010dijeg kofera na asfaltu, kako bi me spustio nazad na zemlju. Gandalf je nastradao, ali u smislu da sam shvatio da gume malo bolje dr\u017ee na bokovima, pa sam prilagodio vo\u017enju. Ovo smo ulovljeni od profi fotografa – \u010dizma kao prvo upozorenje stru\u017ee po asfaltu.<\/p>\n Tri su sata poslije podne, spu\u0161tam se s neba, a na popisu “to do” za danas ostao mi jo\u0161 samo jedan prijelaz (Col de Turini), koji nije zanimljiv po visini (1607), ve\u0107 po tome da je to dionica Monte Carlo relija. Kako su ve\u0107 po\u010dele oznake za Nicu, koja nije daleko, kopala me misao da prekri\u017eim ovaj zadatak s popisa, ionako je danas bilo previ\u0161e za moje memorijske kapacitete. I vrlo vjerojatno je to bio savjet “iz sile”, ali ja ne odustajem, idem jo\u0161 prona\u0107i taj prijelaz, pa ne mo\u017ee biti te\u0161ko. O, kako lagano za re\u0107i (napisati).<\/p>\n Zemo se \u010desto gubio po planinama, u nekim trenucima je imao krivu poziciju, u nekima je brzina i\u0161la i do 300km\/h, a u nekima bi ga nepreciznost pozicije navela da misli kako idemo u krivom smjeru. Neznam \u0161to se dogodilo, ali ja sam nekako shvatio da trebam skrenuti desno – i ko za vraga, i iz suprotnog smjera neki motor skre\u0107e na tu cestu, pa ne sumnjam u odluku. Odmah je mirisalo na probleme, ali stoji tabla da se radi biciklisti\u010dkoj ruti, pa reko da vidim. Kao da sam zavirio u Pandorinu kutiju, i pustio sva zla svijeta van. Ki\u0161a je po\u010dela prvo lagano, taman pravi ritam da mi se ne vadi ki\u0161no odijelo, a da sam malo kasnije (kad je po\u010delo vrlo ozbiljno plju\u0161tati) bio dovoljno mokar da mi se ne isplati navla\u010diti odijelo. Krasno, ali ne odustajem. Ki\u0161a plju\u0161ti, Zemo se pogubio, i vi\u0161e nezna da li bi naprijed ili nazad, moja interna navigacija ka\u017ee da idem u krivom smjeru, pali se lampica rezerve ali ne odustajem.<\/p>\n i osvajam taj prijelaz<\/p>\n Tu odlu\u010dujem da ne\u0107u dalje, jer znam gdje ima benzinska ako se vratim i do nje bi trebao imati goriva, a dalje ako nastavim, sve je upitno, svi znakovi su protiv nastavka. Povratak je bio bolan. Po cesti teku potoci, voda nanosi kamenje i pijesak na asfalt, a vjetar ostavlja grane i li\u0161\u0107e. Dodatno, oblaci i ki\u0161a na viziru ubijaju vidljivost, a \u0107elave gume trakciju. Polako, jako polako, uspijevam se spustiti i na\u0107i benzinsku. Ko\u017ea na rukama mi se razmo\u010dila i to me nervira. Ne\u0107e mi ni benzinska uzeti karticu, ne mogu vjerovati. Ali sre\u0107om servis jo\u0161 radi pa mogu platiti i kod njih.<\/p>\n Ovako mokrom i punog tanka, ne pada mi na pamet uop\u0107e tra\u017eiti smje\u0161taj. Idem ja do mora, tamo je sigurno toplije. Ali sad ne\u0107u odustati od “to do” liste, nema \u0161anse. Okre\u0107em ventilaciju na grijanje ruku, i poku\u0161avam drugi put na\u0107i pravi prijelaz. \u017dao mi je \u0161to nemam log puta, imao sam nekoliko puta osje\u0107aj da se kre\u0107em istim putem, a jednom me \u010dak Zemo i dovezao do kraja ceste. Ni\u0161ta me nije zaustavilo, na\u0161ao sam ja ono \u0161to sam tra\u017eio, i naravno dobio vraga. Mokra cesta, puna granja i kamenja, nije pru\u017eila zadovoljstvo, nego vi\u0161e muku. Ali \u010dim sam do\u0161ao na pravu cestu, ki\u0161a je stala :). Evo jednog detalja od tog dijela.<\/p>\n Ima jako uskih zavoja na ovoj dionici, i jako sam se sporo spu\u0161tao, Gandalf se pona\u0161ao kao Bambi na ledu. Svako malo sam imao te\u0161ke situacije. Povremeno sam tako sporo i\u0161ao da sam palio ventilator od uljnog hladnjaka da mi barem malo toplog zraka struji preko ruku. Putem sam prebacio Zemu da mi poku\u0161a izra\u010dunati koliko kilometara i sati imam do inicijalno planiranog cilja za ovaj dan. Oko 19h (nakon 11,5h sati na cesti) imam dvije opcije: Nikad nisam vozio no\u0107u, umoran sam, mokar i gladan (ako niste primijetili nigdje se ne spominje hrana, i vozim jo\u0161 na doru\u010dku), boli me sve \u017eivo, ali svejedno nisam inicijalno raspolo\u017een za odustajanje. Za\u0161to? Pa jer bi na ro\u0111endan popio pivo s nekim poznatim :). Vjerovali ili ne, ja jo\u0161 nisam donio odluku, ali Zemo je. Nisam se ni sna\u0161ao, i ve\u0107 sam na autoputu. OK, ajmo vidjeti kako nam ide, pa ima vremena za odluku, makar spavao na zemlji uz motor, u nekom kampu kojih uz skoro svaku benzinsku ima.<\/p>\n Temperatura je ne\u0161to vi\u0161a, grijanje i dalje radi, pa mi nije ni hladno. Dodatno, temperaturu mi di\u017eu gu\u017eve na naplatnim postajama na potezu Nica-Cannes. Ne mogu vjerovati, pa kolone su i po 7 km. Naravno, ja lagano prolazim mimo kolone, ili po posebnoj traci, nemam namjeru biti pristojan. Na prvoj naplati nisam znao na koji ulaz trebam i\u0107i i \u0161to mogu o\u010dekivati, pa sam odlu\u010dio pitati ljude u autu do sebe. Na\u017ealost, ni oni nisu imali vi\u0161e pojma od mene, o\u010dito isto neki stranci, nisam vidio tablicu. Ni dan danas neznam da li sam platio tarifu za motor, ili za auto, i da li uop\u0107e ima razlike, ali nau\u010dio sam platiti karticom i zatra\u017eiti ra\u010dun. Bravo za mene.<\/p>\n Kad sam se kona\u010dno oslobodio gu\u017eve i \u010deste naplate, sunce je ve\u0107 lagano bilo na zalasku. Silazim na odmori\u0161te da prvi put danas pogledam telefone. Par poziva i more poruka. Jedna je poruka od K koja pi\u0161e da ako slu\u010dajno dolazim danas, neka se najavim. Nije na adresi, nego van grada. Sat ka\u017ee da je 20:30, a Zemo ka\u017ee da ima jo\u0161 230km i 2,5h. Ali narodna ka\u017ee da odluke nije dobro donositi gladan, pa si ja lijepo vadim iz kofera hranu i pi\u0107e. Imam i drugih izbora, ali ovaj mi nekako odgovara. Nakon hrane, pi\u0107a i cigarete i dalje bih ja popio pivo s nekim poznatim, pa javljam da putujem i da bi do pono\u0107i mogao sti\u0107i.<\/p>\n Do Avignona je sve autoput, i tu sam bio u strahu da \u0107e mi se po\u010deti spavati kad krene zalazak sunca. Od skidanja s autoputa imam jo\u0161 50tak km bez autoputa i nisam siguran da li \u0107u uspjeti, ali sad mi se ve\u0107 nigdje ne \u017euri i dvostruko koncentriran vozim ritmom koji mi odgovara.<\/p>\n U 23:30 (nakon 16h putovanja) sam stigao na destinaciju. U zadnjoj dionici sam imao susret i s lisicom jer se vozi kroz polja, ali susret nije bio neugodan, vidjeli smo se na vrijeme. Mo\u017eda je to bio moj “patronus”, koliko sam na cesti ve\u0107 sam o\u010dekivao privi\u0111enja. Dojam na mene su ostavili drvoredi, veliki drvoredi, a svako drvo kao da je iz Gospodara prstenova (Ent). Bitno je da sam ja popio pivo s nekim poznatim na svoj ro\u0111endan :D. Da stvar bude bolja, iako nisu znali za moj ro\u0111endan, doma\u0107ini su se sna\u0161li, pa se na\u0161la i ro\u0111endanska torta\/pita – a svije\u0107ica je ipak ve\u0107 bila previ\u0161e za o\u010dekivati. Do 2h u no\u0107i sam izdr\u017eao u dru\u017eenju, a onda sam krenuo odgovarati na poruke.<\/p>\n Ovo mi je NAJBOLJE proveden ro\u0111endan u \u017eivotu.<\/p>\n Prekora\u010dio sam ju\u010der sve razumne granice, i to ne za 20%, nego za 200%, ali tijelo se brzo privikne, i ujutro, dok jo\u0161 svi ostali u ku\u0107i spavaju, mene budi. Tri dana zaredom se ujutro kre\u0107e dalje, zaboravih mu napomenuti da \u0107emo danas lagano. Ne osje\u0107am danas ni kljun ni krila, samo tupu bol i zujanje u glavi. Pretpostavljam da je to od umora, buke i preoptere\u0107enja vratnih mi\u0161i\u0107a pa me ne \u010dudi. Razmi\u0161ljam o tome \u0161to sam ju\u010der napravio, ni danas nema razuma u tome, ali da moram bih opet isto. Na kraju je sve ispalo odli\u010dno, otkrio sam da nemam pojma gdje su mi granice. Volim kad svaki dan malo (ili puno) napredujem – kako je to zgodno re\u0107i kad se nalazi\u0161 u zemlji gdje je naslavnija autosugestivna fraza i nastala prije stotinjak godina “svakog dana u svakom pogledu sve vi\u0161e napredujem”. Istina, mi (barem ja) smo je prije susreli u Sje\u0107a\u0161 li se Dolly Bell Emira Kusturice.<\/p>\n Nakon laganog doru\u010dka razgledam malo oko sebe. Stara ku\u0107a, odli\u010dno ure\u0111ena, kao da je iza\u0161la iz Art&Decoration \u010dasopisa koji su mi se godinama motali pod nogama. Sva u kamenu, a hodati bos nije nikakav problem. Svi\u0111a mi se. Pogled kroz prozor i kovane ukrase otkriva da se Gandalf dru\u017ei s jo\u0161 dva motora (Honda i Triumph) i vjerojatno im pri\u010da lova\u010dke pri\u010de ne slute\u0107i da je ova mala Honda puno toga pro\u0161la i da bi mogli malo o\u017eiljke jedno drugom pokazivati.<\/p>\n U obilasku motora, pregledavam Gandalfa da li se vide kakve posljedice moja maratonska tri dana. Nema nikakvih znakova curenja teku\u0107ina, prljav je dobrano ali takav je bio i na startu, sve izgleda dobro, osim (naravno da mora biti ne\u0161to) guma. Odjednom mi postaje jasno za\u0161to se pona\u0161a kao bambi na ledu. Prednje gume, lijeve strane, skoro pa uop\u0107e nema a i na zadnjoj tro\u0161im indikatore dozvoljene potro\u0161enosti. Samo da jo\u0161 izdr\u017ee do doma, morat \u0107u ipak nje\u017enije. Slika na\u017ealost ne do\u010darava te\u017einu situacije.<\/p>\n Obzirom da nemam nekih osnovih stvari za \u017eivot (\u0161alim se jer mislim na cigarete) uzimam fotoaparat i kre\u0107em u razgledavanje lokacije, no\u0107as nisam puno vidio jer nisam ni gledao ni\u0161ta osim onoga \u0161to je Zemo nare\u0111ivao. Mislio sam da \u0107e me foti\u0107 “otkriti” i da \u0107u biti neki \u010dudak koji se \u010dudi sasvim normalnom (za lokalce) ali opet ostadoh iznena\u0111en. Ima puno ljudi koji okolo \u0161etaju i slikaju, ima puno kafi\u0107a s istaknutom “ponudom dana”, ve\u0107 sviraju uli\u010dni svira\u010di… opa, pa ovo je turisti\u010dko mjesto i lako se uklopiti :), pa malo slikam.<\/p>\n Iako je praznik i kod njih, na\u0161ao sam normalniju trgovinu koja radi, pa kupio ne\u0161to vo\u0107a (nisam ve\u0107 par dana jeo) i povr\u0107a (dobio narud\u017ebu od K – spremat \u0107e hranu za nastavak puta) i grickalica. Za cigarete sam ipak morao u poseban shop, i daleko su od jeftinih – em su barem duplo skuplje nego kod nas, em imaju takvu sliku na kutiji da sam morao ra\u010dunom prekriti.<\/p>\n Ja za danas nemam nikakvih planova, i spreman sam ne raditi ni\u0161ta cijeli dan, ali to bi ipak bilo prenaglo pa K radi plan. Ajmo do Avignona na kavu i klopu, pa kasnije na festival na kojem doma\u0107ini prodaju sladoled, kako bi u\u017eivali u besplatnim koncertima i dru\u017eenju. Znam da \u0107e mi malo vjetra u kosi dobro do\u0107i (i Gandalfu) pa ne odbijam predlo\u017eeno, samo napominjem da mi i konj hranu treba.<\/p>\n Planiranje<\/p>\n pa realizacija prvog dijela (papina pala\u010da u Avignonu, dosta malen ku\u0107erak). Jedan detalj iz Avignona – pepeljare se ne koriste (zatra\u017eio), ve\u0107 se \u010dikovi bacaju na pod – nije mi se to dopalo.<\/p>\n pa putem do drugog dijela slikanje jednog od spomenutih drvoreda<\/p>\n Ove kratke dionice (prema ostalim danima) su bile test da vidimo kako \u0107e nam “ples” na cesti i\u0107i u paru. Jednom smo dosad vozili, vrlo kratko, i sje\u0107aju\u0107i se toga, nisam bio siguran da \u0107emo u dva dana sti\u0107i u Sloveniju. Ali danas Hondica zuji ko velika, Gandalf je u problemima malo, vi\u0161ak kilograma i veli\u010dina nisu na njegovoj strani u ovim uvjetima.<\/p>\n Doma\u0107ini na radnom mjestu (mjesto je Tresques)<\/p>\n Tu smo mi pojeli fini bio sladoled (www.bioyumyum.com) koji proizvode doma\u0107ini pa lijepo na stolu s klupama (za posjetioce festivala) razvukli dvije ogromne mape ovih na\u0161ih prostora da vidimo kuda bi mi i\u0161li doma. Malo su nas \u010dudno gledali, ali nisu vjerojatno ni bili svjesni odakle smo i \u0161to bi mi uop\u0107e mogli raditi ovdje – mo\u017eda idu\u0107e godine bude me\u0111unarodni festival :). Da se vratimo na temu planiranja puta – Italija je mrska i K i meni, ne pla\u0107aju nam se tuneli, a K ne voli planinske ceste ali bi rado vidjela \u0160vicarsku. Di \u0107e\u0161 bolje, idemo na \u017eenevsko jezero , iako ima skoro cijeli put autocesta mi \u0107emo birati kako \u0107e nam odgovarati. Pa nakon toga provu\u0107i se nekako u Italiju, prespavati, pa kako nas krene dalje. To je to, mo\u017eemo na koncert. Ne ku\u017eim ja \u0161to oni pjevaju, osim emocija, ali zvuk je odli\u010dan i odgovara mi. Kad je sunce po\u010delo padati sjetio sam se da bi ipak mogao na odmor, te ostavljam ekipu i lagano se kroz polja vra\u0107am do Uzes-a. Nekih 150km kroz dan je bilo sasvim lagano i poslu\u017eilo je provjetravanju opreme i misli. Potro\u0161io sam jo\u0161 dosta vremena na ukucavanje rute u Zemu, pa malo na Internet, pa kad se vratila K, zujao dok je ona spremala hranu za put, tako da odmora i nije bilo. Na kraju, ve\u0107 je i pono\u0107 pro\u0161la (mislim) ali doma\u0107ine nisam do\u010dekao.<\/p>\n Koliko spavao da spavao, vrijeme za odmor je zavr\u0161ilo. Lagano “osje\u0107am” veliku ve\u0107inu tijela, nije ni bilo za o\u010dekivati da \u0107e nestati kao “rukom odneseno”. Moram priznati da ove godine nisam ni Andol upotrijebio – ako boli ima razloga da boli. Vrijeme obe\u0107ava. Spremanje prolazi bez sudaranja, mada mi se \u010dini da K \u017euri kako bi krenuli po planu u 8. Ja ne \u017eelim po\u017eurivati, na godi\u0161njem sam i nemam pritisak da moram biti negdje kao ona, ali se dr\u017eim dogovorenog.<\/p>\n Doma\u0107in sjedi za ra\u010dunalom, pomalo staklastog pogleda, i sve si mislim da je lijepo \u0161to je ustao, pa da se mogu zahvaliti i pozdraviti, ali ne, on nije uop\u0107e spavao kroz no\u0107 nego je budan. Ala majstore, svaka ti \u010dast, super jo\u0161 izgleda\u0161 :). Lagani doru\u010dak i spremni smo za opro\u0161taj, na\u017ealost. Bilo mi je super, a vidim da se i K te\u0161ko opra\u0161ta od svoje najbolje frendice – a tako ti je to mila moja, ima sad drugog i k tome daleko od ku\u0107e.<\/p>\n Hondica je ujutro gladna pa prepu\u0161tam da K vodi prema benzinskoj, dobila je upute gdje nahraniti jeftinije. Ne odgovara to Zemi, on ima druga\u010dije vizije, a meni ba\u0161 svejedno, bitno da putujem. Nema benzinske? Ajmo okret i tamo kamo Zemo o\u0107e, putem ima goriva, vjerojatno ne tako jeftinog ali \u0161to sad. Sad su nam konji siti, Zemo u pogonu a sunce u porastu. Vrijeme da krenemo ozbiljnije, ali prvi dio dana po lokalnim cestama da se malo i mi i motori zagrijemo. Gandalf i ja idemo nje\u017eno, otprilike kao trening ju\u010der, ali Hondica i K nam kaskaju. Opa, dva ogromna bo\u010dna kofera \u010dine razliku. Nema veze, mo\u017eemo se mi i tome prilagoditi. Lijepo se voziti kroz polja, ali nije lijepo kroz sela i more njihovih kru\u017enih tokova, pa si razmi\u0161ljam – nakon \u0161to se popnemo do \u017eenevskog jezera, opet planiramo voziti ceste bez naplate, motori su nam ugrijani a ritam nam slab – ajmo mi na autoput – K nema ni\u0161ta protiv, ona je ionako rekla da pu\u0161ta mozak na pa\u0161u i da \u0107e slijediti mene, samo pred samo priklju\u010denje napominje da mo\u017ee dr\u017eati ritam 120.<\/p>\n Autoput, prirodno okru\u017eenje za Gandalfa, tu se osje\u0107a doma i tu kraljuje, a ja samo jednom rukom odre\u0111ujem brzinu. Iza mene u retrovizoru potpuno druga scena. K dr\u017ei s dvije ruke volan i bori se s naletima vjetra, bilo frontalnim bilo bo\u010dnim. Dobro je da bez ikakve za\u0161tite od vjetra mo\u017ee i 120 ritam dr\u017eati. Po GPS-u dr\u017eim 112-118km\/h, ja vozim uz desnu stranu, iza mene K uz lijevu stranu trake i odli\u010dno prati promet pa po potrebi stvara uvjete za preticanje. Milina za voziti. Uz pokoju pauzu i tankiranje (oba) stigli mi do jezera po planu – vrijeme za odmor i hranu, naravno blizu lokacije koju sam propustio u utorak. Nisam se nadao da \u0107u tako brzo do\u0107i u priliku, ali mi to odgovara, skidam \u010dizme i uranjam noge u jezero, da mogu \u0161ogoricu zezati, ona je tu nekad (lijepe) dane provodila. Za to vrijeme se K hrani ri\u017eotom pripremljenim no\u0107as.\u00a0 Voda je odli\u010dna i preporu\u010dam je za kupanje, \u0161to je dovoljno da se K preobrazi iz moto u beach obleku, i osvje\u017ei. Zavidim pomalo, jer bi i meni pasalo, ali nemam dovoljno volje – mo\u017eda drugi put :). Jo\u0161 smo se malo izle\u017eavali na pla\u017ei prije nastavka.<\/p>\n U \u0160vicarsku ulazimo u koloni, sporo se kre\u0107u neki, a jo\u0161 i grani\u010dar provjerava tu i tam nekoga. Na Umbrail-u sam zaboravio, pa sad koristim priliku da upotpunim sliku ulaznih tabli. Jo\u0161 jedna, u stvari zadnja stvar koju sam prvim dijelom puta propustio. Sjajno, sad mogu i fotoaparati na odmor.<\/p>\n \u0160vicarska, mmm, jesam li napisao koji put da volim po \u0160vicarskoj voziti? Vjerujem da jesam, ali evo opet. Samo vidim u retrovizoru kako se Hondica bori sa \u0161vicarskim pravilima – svako malo se zaleti, pa stane. Jasno mi je \u0161to se doga\u0111a, ceste su ro\u0111ene za ve\u0107e brzine, ali ja (i ne samo ja) se ne usudim br\u017ee od +5 iznad. Kasnije K komentira da je \u010dak bila i ljuta na motoristu ispred nas \u0161to ne vozi br\u017ee :). Tako je to ovdje, ograni\u010denja su mala, ali nisam (barem da se mogu sjetiti) do\u017eivio muke i kolone kao po Italiji gdje se smije i vozi br\u017ee. Kao da su namjerno usporili promet da se mo\u017ee u\u017eivati u pogledu okolo, a cesata ima dovoljno za sve. Sad sam i ja mozak na pa\u0161u pustio, nemam uop\u0107e pojma kud nas sve Zemo vodi, malo su \u010dudne ceste, ali udaljenost do neke ju\u010der postavljene fiktivne destinacije pada.<\/p>\n Putem prolazimo pored ogromne koli\u010dine parkiranih auta na livadi. Kako smo i o\u017eednili, zaustavljam nas pored neke birtije, ali nema pi\u0107a za nas. Zbog festivala birtija se zatvara :(. A ni\u0161ta, idemo dalje. Stajemo u nedalekom western restoranu, koji je i bikers point, ajde krasno. Daj piti, a bogami daj i jesti. Bolna su jo\u0161 sje\u0107anja na tra\u017eenje hrane u Italiji u 8. mjesecu. Jedi dok ima. Konobar spominje da o\u010dekuju 100.000 ljudi na festivalu a mene \u010dudi da K ne vadi \u0161ator :).<\/p>\n Cijelo vrijeme vozimo izme\u0111u velikih planina, i samo je pitanje trenutka gdje i preko koje \u0107emo krenuti u napad na Italiju. Zemo je odabrao Simplon pass, meni \u0107e biti dobar kakav god da je, ali malo strahujem za K, da ne bude previ\u0161e zavojit i da se ona i Hondica ne pate. Pred samo kretanje u uspon gledam tri benzinske u nizu te motoriste na njima – znam \u0161to to zna\u010di, ali imam jo\u0161 200km u tanku, a i K je jednom spomenula da mo\u017ee velike udaljenosti izme\u0111u tankiranja, pa ne stajem. Naravno da nismo ni kilometar pro\u0161li, a K pokazuje rukom prema tanku. Ne sad :(, ne volim se vra\u0107ati, ajmo jo\u0161 malo. Naravno, nigdje benzinske. Pitam K za koliko ima rezervu, ka\u017ee nezna, mo\u017eda 35km – \u0161to? uh. Vozimo dalje uzbrdo a ja gasim navigaciju i tra\u017eim od Zeme popis benzinskih na \u0161to on brzo odgovara ali sve strelice smjera su u nazad. Grrr, za\u0161to nema opcija da mi poka\u017ee samo one koje su u smjeru kretanja? Sjajna ideja, kad bi je netko \u010duo, ali sad mi ne poma\u017ee. Nekako ja zaklju\u010dujem koja je idu\u0107a putem, ima jo\u0161 16km. K ve\u0107 lagano luduje, trubi i poku\u0161ava me zaustaviti, a ja poku\u0161avam objasniti da ima putem, i da je uskoro nizbrdo. A ako i ostane bez goriva, donijet \u0107u ja. \u017dao mi je, ali cijela igra oko ovoga omela nam je u\u017eivanje u prijelazu, i to pravom (2005mnv). Skoro mi je prisjelo i to \u0161to sam forsirao dr\u017eanje plana i smjera, jer prva pumpa nije radila, ali zato su druge dvije na potezu od 100m radile. To\u010dim i ja, reda radi. Zanimljivo, Hondica potro\u0161ila 2 litre vi\u0161e od Gandalfa.<\/p>\n Iza pumpi odmah granica. Italija, svaki put neka muka s njom pa sam ve\u0107 nabru\u0161en. Ali sad sam sit, punog tanka, promet ide i \u010dini mi se sve sjajno. Gasim trenutnu rutu i na Zemi odabirem drugu destinaciju (Tolmin, SLO). Kad ve\u0107 lutamo, da lutamo u pravom smjeru :). Nekako na osje\u0107aj, po\u010dinjemo tra\u017eiti smje\u0161taj, i na recepciju prvog kampa stajemo u 20:02 – ovo napominjem jer je ujutro K predlo\u017eio da bi 20h bilo idealno vrijeme. To je ostvarenje zacrtanog :), em smo pro\u0161li koji kilometar vi\u0161e od planiranog, em smo na vrijeme po\u010deli tra\u017eiti smje\u0161taj, em smo po\u010deli tra\u017eiti smje\u0161taj u mjestu u kojem bezbroj kampova ima. Mi stali u tre\u0107em – prvi je bio prvi, ajmo dalje pitati, drugi je bio 130eur za bungalov pa je K velikih o\u010diju izletila van s komentarom “da ne razumije tko za te novce bira kamp”, a tre\u0107i je bio obiteljski, djeca tr\u010dkaraju okolo i padaju preko bicikla i izgleda da nema krutih pravila. K tome za 30eur dobivamo kamp ku\u0107icu s dva kreveta i s terasom, ispred koje ima mjesta za motore. To je to, parkiraj, skidaj opremu, potra\u017ei pivu :).<\/p>\n I tako krenula pri\u010da, pa razvezli valjda sve od stolje\u0107a sedmog naovamo, privatno, poslovno, politi\u010dka situacija bliskog istoka, filozofija i \u0161to ja znam sve \u0161to nismo potegli dugo u no\u0107. Ajmo mi to lijepo prekinuti, odoh ja zube oprati i zavu\u0107i se u svoju vre\u0107u, za to pripremljenu na manjem krevetu. Treba se odmoriti, sutra je jo\u0161 dug put pred nama.<\/p>\n Zemo je zapamtio ovu dionicu – 668km<\/p>\n <\/p>\n Ne\u0161to je Zemo bio indisponiran ju\u010der pa nije htio re\u0107i koliko do 1. cilja imamo (Tolmin, SLO), pod izgovorom da mu je ruta preduga\u010dka. Osje\u0107aj je govorio da imamo preko 500km \u0161to nije stra\u0161no, ali ipak bi trebali krenuti ranije da ne moramo forsirati. Jutro je osvanulo sun\u010dano, a koli\u010dina vode po motorima je rezultat hladne no\u0107i i blizine jezera.<\/p>\n Spremanje (svako svojih krpica), pripreme, doru\u010dak (zadnja pa\u0161teta i konzerva ribica uz kruh jo\u0161 od prvog dana, \u0161to \u0107e\u0161 vi\u0161e?), \u010di\u0161\u0107enje vizira i sli\u010dno prolazi kao uvje\u017ebani ples. I sami smo iznena\u0111eni kako nam to dobro ide :), i kako smo, svaki svoj, ritual dobro nau\u010dili u putovanjima dosad.<\/p>\n To je to, valja krenuti, a Zemo jo\u0161 ne\u0161to vrti glavom pa navigira malo \u010dudno, ali za po\u010detak mu vjerujem(o). Kad sam shvatio \u0161to radi, bilo je malo kasno, jer smo bili vrlo blizu luke i trajekta za prelazak jezera :(. Gledam i nije mi jasno, pa ugasio sam kori\u0161tenje prometnica s naplatom – eh da, na dodatnom ekranu nisam ugasio kori\u0161tenje trajekata :(. Okre\u0107i se nazad i vra\u0107aj tamo gdje si bio, ode 40 minuta u vjetar. Danas je isto plan malo voziti po lokalnim cestama, pa kad se zagrijemo odlu\u010diti kako dalje. Ja ve\u0107 lagano kipim jer smo izgubili dosta jutros, i kako Zemo bira neke lokalne ceste koje i nisu ne\u0161to, ve\u0107 negdje oko Milana penjemo se na autoput. Promet na autoputu je jako \u017eivahan, poku\u0161avam nas smjestiti na traku i odabrati brzinu da imamo dobar ritam, a opet ne previ\u0161e prebacivanja. Nema zanimljivih pogleda pa mi je dosadno (joj kako ne volim Italiju – osim Dolomita zasad). Dodatno je i vru\u0107e pa treba nadoknaditi teku\u0107inu – pauza radi kave\/cole, to\u010denja Hondice i obnavljanja zaliha vode. Ja kao da nosim “stillsuit” (odijelo namijenjenu zadr\u017eavanju tjelesne vlage iz SF novele Dune) pa tro\u0161im jako malo vode, dok K tro\u0161i “ko ruska vozila”.<\/p>\n Sve se ne\u0161to razmi\u0161ljam, vidim ja da K na razne na\u010dine spaja punja\u010de i audio kablove, samo da mo\u017ee slu\u0161ati muziku u vo\u017enji. A meni BT komunikacija cijelim putem samo u\u0161i priti\u0161\u0107e. Ajmo mi to zapaliti i pustiti ne\u0161to s telefona. Nije HiFi, ali poma\u017ee, pa uz zvukove Hladnog Piva Gandalf i ja ple\u0161emo opet (dancing cheek to cheek). Zbunjuje to mahanje i klimanje na\u0161u K pa dolije\u0107e, gleda upitno i pokazuje prema u\u0161ima na \u0161to odgovaram potvrdno. Odmah kilometri lak\u0161e prolaze, ali svejedno puno ih ima. \u0160to dalje putujemo, to se vi\u0161e divim K – ona je dokaz da ne bije boj svijetlo oru\u017eje, ve\u0107 srce u junaka. Odredila je ritam, prati vo\u017enju, ne prigovara i ne tra\u017ei odmor pa tako radimo dionicu i od skoro 250km – moj naklon.<\/p>\n Nekih 200km prije 1. cilja ogladnio je Gandalf, a bome i mi ostali. Stajemo na benzinskoj s restoranom, hrane ima, ali nam izbor ni izgledom ali ni cijenom ne odgovara pa uzimamo par gotovih trokut sendvi\u010da i jo\u0161 neke sitnice. Nisam napomenuo, ali 0.5l Cola do\u0111e 2,6eur – to mi se \u010dini skupo, ali nemamo ba\u0161 izbora. Malo raspravljamo da li \u0107emo sad negdje na lokalne ceste ili idemo dalje, dokle ide, autoputom. Nekako nakon debelih 300km po ovoj vru\u0107ini nemamo volje za usporavanje, samo se poku\u0161avamo \u0161to bolje i br\u017ee oporaviti pa da idemo dalje. Ovo je prvi put da Gandalfa ne to\u010dim punog nego za 20eur – to bi mu trebalo biti dosta do Slovenije – razlog? cijena goriva skoro 2eur\/1l. Predla\u017eem da se i Hondica nahrani, pa da ne moramo ubrzo ponovo stati, ionako ne\u0107e do Slovenije izdr\u017eati.<\/p>\n Iako je bio plan napraviti pauzu nakon 100km, nekak se poklopilo da autoputa ima jo\u0161 140km pa mi se vi\u0161e na njemu ne staje. Te\u0161ko mi padaju ti zadnji kilometri jer sam opet bez muzike (prazni telefon, a tek danas shvatio da nemam auto punjaca u opremi) i lagano mi pada entuzijazam \u0161to idem bli\u017ee Sloveniji (Hrvatskoj). Sve gledam u retrovizor, mora da je i K te\u0161ko, vidim da sad ve\u0107 slabije reagira na promet, ali ne prigovara. Kad smo se i skinuli s autoputa, Zemo vodi nekim praznim cestama pa na kraju mjesto za odmor tra\u017eimo uz nju (cestu), u hladovini nekog drva. Ostalo nam je jo\u0161 50tak kilometara do Tolmina.<\/p>\n Negdje oko 16h prelazimo u Sloveniju, ja i dalje nemam pojma gdje smo, pa ple\u0161emo u ritmu koji Zemo dirigira. Zadnji zajedni\u010dki odmor uskoro radimo u nekom fancy\/smancy restoranu\/hi\u017ei – K malo protestira jer se ne uklapamo, ali to meni nikad nije smetalo. Imaju vani terasu, to je sve \u0161to nam treba. Istina, dobro bi do\u0161la i juhica, ali kuhinja ne radi do 19h, pa ni\u0161ta od toga. Kako sam odradio plan za danas i dovukao K u blizinu Tolmina, nagra\u0111ujem se pivom ali malom. Ima jo\u0161 dovoljno dana da poku\u0161am i do Zagreba do\u0107i – Zemo ka\u017ee oko 250km. Nije malo, ali sad ve\u0107 i ne sumnjam da \u0107u mo\u0107i. Svejedno, postoji i alternativa odmora u Ljubljani, \u0161to je super. Oko 17h je vrijeme za rastanak, za ovaj put. Bilo mi je lijepo putovati zadnja dva dana, i ako bude prilike opet, ne\u0107u odbiti, makar do kraja svijeta i nazad.<\/p>\n Opet sam, ne gledam vi\u0161e toliko u retrovizor, ve\u0107 poku\u0161avam \u0161to bezbolnije do ku\u0107e. U Tolminu, kao neznam koji put do sada, nakon \u0161to sam benzinsku pro\u0161ao, pali se rezerva. Ma da, ovo je Slovenija, \u0161ljivi\u0161 motor koji ju ne mo\u017ee na rezervi pro\u0107i :). Ali nakon \u0161to sam neke radove na cesti pro\u0161ao, otvara se prava cesta po na\u0161em izboru. Puno zavoja i dobar asfalt, ruka sama odmah \u017eustrije reagira, a zadnji atomi guma ostaju na cesti. Svejedno, bode me u o\u010di ta rezerva pa na prvoj (i ne tako bliskoj) pumpi to\u010dim OMV 100 – moj Gandalfe, to je najmanje \u0161to mogu u\u010diniti nakon \u0161to me slu\u017ei\u0161 zadnjih godinu i pol, a posebno zadnjih 6 dana. Tu se pripremam i za autoput, pa uparujem drugi telefon sa slu\u0161alicama. Unutra nije ba\u0161 playlista po mom izboru, ali bolje i\u0161ta nego ni\u0161ta.<\/p>\n Do\u010depav\u0161i se autoputa, ritam od 4500okr\/min koji smo dr\u017eali zadnja dva dana na autoputu mijenja se u 6500okr\/min, i na Zemino iznena\u0111enje, vrijeme potrebno do destinacije pada br\u017ee od o\u010dekivanog. Ubrzo je i Ljubljana iza nas, sad vi\u0161e nema ni pauze ni odustajanja, samo gas gas gas. U jednom kratkom dijelu, ve\u0107 blizu Bre\u017eica, provjeravam da li je Gandalf dobro – nema problema, Zemo ka\u017ee da je po\u010detak crvenog 182km\/h. Na granici je malo gu\u017eva, opet nepristojno prelazim naprijed.<\/p>\n Zadnje kilometre pred Zagrebom osje\u0107am ponos i neka nova energija ulazi u mene, sve mi se ne staje i vozio bih jo\u0161, nekamo, bilo kamo, samo da ne moram stati. Ali, prvi put nakon \u0161est dana, pali se glas razuma i okre\u0107e me u Zagreb. Ne u\u017eivam u tom zadnjem dijelu, ali znam da \u0107e uskoro opet biti prilike, i da smo ostvarili sve pa i vi\u0161e nego smo si zacrtali. Nau\u010dili smo neke nove stvari, upoznali smo neke nove ljude, vidjeli smo nova mjesta, popeli se bli\u017ee nebu nego ikad. Napravili i 3800km, vi\u0161e nego ikad u tako kratkom vremenu. Zahvaljujem onom gore \u0161to nas je pratio predivnim vremenom i oko 20h parkiram na 2. cilju dana (Zagreb). Iznenadilo me da je sunce ne\u0161to ni\u017ee od mojeg o\u010dekivanja, ali izgleda je ljeto lagano pro\u0161lo u me\u0111uvremenu. Slika za kraj<\/p>\n Zemo je zapamtio i ovu dionicu – 800km za 9h vo\u017enje \ud83d\ude42 i 3h odmora<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n
\nIako sam imao plan do\u0107i do prijelaza Stelvio do najkasnije 13h, naravno oslanjaju\u0107i se na Zemina vremena, u samo podru\u010dje nacionalnog parka sam do\u0161ao kad je ve\u0107 14h pro\u0161lo<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\nutorak 13.08.2013. dan drugi<\/h2>\n
\nSvaka \u010dast rodbini, oni se potrudili, i doru\u010dak \u010deka. Nemam ba\u0161 veliki apetit, mada znam da bi trebao obilato jesti. Tko zna \u0161to me sve \u010deka danas i gdje li \u0107u spavati slijede\u0107u no\u0107. Jedna slika da ostane trajno zabilje\u017eeno, doru\u010dak uz pri\u010du.<\/p>\n<\/a><\/p>\n
\nPrije samog nastavka \u017eelim jo\u0161 napraviti sliku kraj lokalne kapelice, mo\u017eda me zamijeti onaj gore, pa osvijetli put.<\/p>\n<\/a><\/p>\n
\nKi\u0161a i dalje lagano pada dok se izvla\u010dim iz ove regije i sve mi nije jasno kakve smo mi to radarske slike gledali jutros jer na njima nije bilo nikakvih oblaka. Ali osim \u0161to je sklisko, ne smeta mi previ\u0161e, \u010dak mi nekak i odgovara poslije svih onih vru\u0107ina u proteklim lutanjima ove godine. Nakon nekog vremena je i stvarno prestala, pa sam ja lagano mogao u\u017eivati u pogledima, \u010dak i s obi\u010dne ceste. Recimo, obo\u017eavam beskrajne poglede na zemlju (planine, jezera, polja…)<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\nsrijeda 14.08.2013. dan tre\u0107i<\/h2>\n
\nOdjavljujem se iz hotela u 7:30, gledam na klju\u010deve i svi imaju broj u privjesku koji je u obliku srca, osim mojeg :(. Nema veze.<\/p>\n<\/a><\/p>\n
\nPrije samog Val d’Isere-a cesta ide kroz polutunele oko umjetnog jezera, ispod kojeg su potopljeni ostaci starog sela Tignes.<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n I’m in heaven<\/strong><\/em>
\n And my heart beats<\/strong><\/em>
\n So that I can hardly speak<\/strong><\/em>
\n And I seem to find<\/strong><\/em>
\n The happiness I seek<\/strong><\/em>
\n When we’re out together<\/strong><\/em>
\n Dancing cheek to cheek…<\/strong><\/em>
\n …<\/strong><\/em>
\n Oh<\/strong><\/em>
\n I love to climb a mountain<\/strong><\/em>
\n And to reach the highest peak<\/strong><\/em>
\n But it doesn’t thrill me<\/strong><\/em>
\n Half as much<\/strong><\/em>
\n As dancing cheek to cheek…<\/strong><\/em><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n– prona\u0107i smje\u0161taj
\n– voziti 400km (ve\u0107ina autoput) do gradi\u0107a Uzes<\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n\u010cetvrtak, 15.08.2013, dan \u010detvrti<\/h2>\n
<\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\nPetak, 16.08.2013. dan peti, povratak<\/h2>\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\nSubota, 16.08.2013. dan \u0161esti, povratak<\/h2>\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n